Ovih je dana obrana američkoga kapitalizma nezahvalan posao. Nepromišljeno davanje kredita američkih financijaša stvorilo je krizu koja je svijet gurnula u najgoru recesiju od tridesetih godina prošlog stoljeća. Kruže mnoge priče o pohlepi i prijevarama koje su se događale tijekom godina rasta.

Stoga i ne čudi da su Amerikanci, kojima je draže da njihova uprava bude uredna i lokalna, ovih dana nešto manje neprijateljski raspoloženi prema saveznom aktivizmu. Takva razmišljanja su prošloga studenog pomogla ulasku Baracka Obame u Bijelu kuću i njegovoj Demokratskoj stranci donijela rast zastupničke većine u oba doma Kongresa. Kao što kaže Rahm Emanuel, načelnik stožera američkog predsjednika, Obama ne želi potratiti krizu. On je koristi kako bi za vladu stvorio veću ulogu u ekonomiji, od obrazovanja preko zdravstvene skrbi do bankarstva i energetike. Obama i Kongres su u opasnosti da progutaju više nego što mogu prožvakati. Amerika je doživjela krah financija, a ne kapitalizma. Njezina šira ekonomija je i dalje šokantna mikrokultura kreativnog uništavanja. I u vremenima rasta 15 posto američkih radnih mjesta nestane svake godine. Na njihova mjesta dolaze nova radna mjesta stvorena u novopokrenutim poduzećima i poduzećima koja proširuju poslovanje. Ta dinamika postoji i danas, usred najtežih ekonomskih uvjeta koje je većina poduzeća doživjela. Dok su ikone potrošačkih franšiza poput Starbucksa i Neiman Marcusa posrnule, promicatelji štedljivosti poput Burger Kinga i Wal-Marta napreduju. Amerikanci su vješti pri pronalaženju prilika u nedaćama. Američka ekonomija je dinamična zato što većina Amerikanaca, čak i sada, želi biti dinamična. Anketa istraživačkog centra Pew, čiji su rezultati objavljeni 21. svibnja, pokazala je da se 76 posto Amerikanaca slaže da je snaga njihove države “uglavnom utemeljena na uspjehu američkih poduzeća”, a njih 90 posto se divi ljudima koji se “obogate velikim trudom”. Ti postoci se nisu mnogo promijenili u dva desetljeća i oni obično dovode do politika koje Ameriku, prema mišljenju Svjetske banke, dosljedno čine jednim od najboljih mjesta za poslovanje. Ipak, Obama – i u još većoj mjeri njegovi demokratski saveznici u Kongresu – mogao bi trajno naštetiti toj mašineriji. To nije zato što je Obama socijalist, kako neki tvrde. I najveći pobornici slobodnog tržišta priznaju da ono ima nedostatke koje samo vlada može neutralizirati, a t kriza zahtijeva agresivne i privremene fiskalne i monetarne intervencije koje u običnim vremenima nisu opravdane. Problem je u tome što sadašnja revnost demokrata za vladinim aktivizmom često ide puno dalje od rješavanja tržišnih neuspjeha.