S obzirom na opsadno stanje na Bliskom istoku, zabrinjavajuće vijesti o jačanju nuklearnog programa u Pakistanu prošle su poprilično nezapaženo. Times je nedavno pisao da američke obavještajne službe smatraju da je Pakistan pokrenuo testiranje od 95 do 110 jedinica nuklearnog oružja, a prije samo dvije godine radilo se o sedamdesetak jedinica.

Država Pakistan ne može hraniti narod, obrazovati djecu ili se boriti protiv pobunjenika bez strane pomoći vrijedne milijarde dolara. Međutim, uz pomoć Kine trenutno gradi četvrti nuklearni reaktor radi proizvodnje nuklearnog goriva. Prema riječima stručnjaka, čak su i bez novog reaktora dosad uspjeli proizvesti dovoljno goriva za dodatnih 40 do 100 jedinica oružja. To znači da bi Pakistan, koji se štiti izlikom da gradi temeljni sustav zaštite, uskoro mogao postati peta svjetska nuklearna sila, iza Sjedinjenih Američkih Država, Rusije, Francuske i Kine, te uspješniji od Velike Britanije i Indije. Washington i Moskva i dalje drže primat, no barem nastoje osjetno smanjiti količinu oružja. Washington bi mogao zaprijetiti ukidanjem pomoći vrijedne nekoliko milijardi dolara ako službeni Islamabad ne zauzda svoje nuklearne ambicije. Međutim, to bi ozbiljno otežalo aktivnosti u Afganistanu i destabiliziralo zemlju. Činjenica jest da se gomilanje nuklearnog oružja u Pakistanu, kao ni u Indiji i Kini, neće lako spriječiti. Za globalnu je sigurnost iznimno važno da se uspori to natjecanje u naoružanju, a Washingtonu bi to trebao biti vodeći strateški prioritet.Krajnja bi noćna mora bila da, naprimjer, ekstremisti sruše pakistansku vladu i dočepaju se nuklearnog oružja. Ne možemo u miru promatrati slabu građansku vlast, moć vojske te ogorčenu utrku u naoružanju koju Pakistan vodi s Indijom.

Vojska tvrdi da joj nuklearno oružje treba kako bi zastrašila Indiju, koja ima vrhunsko standardno naoružanje. Nikako ne uspijevaju shvatiti da su talibani i druge ekstremističke skupine zapravo prava prijetnja. Stanje bi se najviše promijenilo normalizacijom diplomatskih i gospodarskih odnosa između Pakistana i Indije. Države su nedavno pristale nastaviti s bilateralnim pregovorima koji su prekinuti nakon terorističkog napada na Mumbai 2008. godine.Ali čeka ih dug put. Indija i dalje ustraje na tome da ne želi vanjskog posrednika. Mnogo je načina kojima Obamina administracija može potiho utjecati na Pakistan i Indiju da izglade nesuglasice oko Afganistana i spornog Kašmira. Pakistan će se morati dodatno posvetiti borbi s pobunjenicima koji napadaju Indiju.Washington također treba potaknuti ove dvije vojne sile da putem uspješne razmjene podataka i bolje povezanosti započnu dijalog i razmotre načine za smanjenje opasnosti od slučajnog nuklearnog rata, a dugoročni bi cilj bili pregovori oko kontrole naoružanja. U svijetu, a naročito u ovom dijelu, već je dovoljno opasnosti. Nikako nam ne treba još nuklearnog oružja.