Jedna od najvećih poljoprivrednih tvrtki u Srbiji – novosadska grupa MK, najavila je da će početkom 2009. godine iznijeti svoje dionice na burzu. Ma koliko ova najava predstavlja iznenađenje, ona se u potpunosti uklapa u poslovne manire vlasnika grupe MK Miodraga Kostića. Vješti Vrbašanin je svojim potezima već u nekoliko navrata iznenadio poslovnu javnost, ali se uvijek pokazalo da je dobro procijenio i da je profitirao. Iako je bio blizak Demokratskoj stranci i slovio za jednog od njezinih financijera, Kostić ni u Miloševićevo vrijeme nije ostajao bez posla. Zbog svojih simpatija za srpsku oporbu 2002. godine nagrađen je kupnjom šećerana u Pećincima, Baču i Kovačici za ukupno devet eura. Nešto poslije na Beogradskoj burzi kupio je i tvornicu u Vrbasu i time zaokružio svoje kraljevstvo šećera.

Ratarski imperij
Mnogi su procjenjivali da se Kostić zaletio i da se kao trgovac neće snaći u složenim industrijskih poslovima. Sve ih je demantirao jer je iz uglavnom oronulih šećerana počeo izvlačiti profit, a koliko je vješt i dalekovidan pokazao je u lipnju 2005. godine kada je ušao u strateško partnerstvo s velikim njemačkim proizvođačem šećera Nordzuckerom. Nijemcima je pripalo 51 posto vlasništva, dok je MK komerc zadržao preostalih 49 posto. Težište poslovne aktivnosti tada je prebačeno na poljoprivredu. Kostić je počeo kupovati poljoprivredna gospodarstva diljem Vojvodine i stvarati svoj ratarski imperij. Za nekoliko godina kupio je osam poljoprivrednih poduzeća. Pokrivena je cijela Vojvodina, odnosno Srijem, Banat i Bačka. Od “Đure Strugara” u Kuli i Labudnjače u Vajskoj pokraj Bača, preko inđijske Agrounije, do vršačke Panonije, Elana iz Izbišta, pančevačkog Granexporta i Vojvodine iz Novog Miloševa. Lokalno je tržište uskoro postalo malo za njegove ambicije, dodatan problem predstavljala je nedorečena državna agrarna politika, pa se Kostić otisnuo na istok. Nakon kupnje velikih zemljišnih kompleksa u Ukrajini u pomoć je pritekla i Europska banka za obnovu i razvoj, koja je zajmom od 10 milijuna eura financirala gradnju golemih silosa u Jagotinu pokraj Kijeva. Sada vojvođanski tajkun u Ukrajini posjeduje 35.000 hektara poljoprivrednog zemljišta i zapošljava 500 radnika. Sam kaže da će nastaviti investirati u Ukrajini i Bjelorusiji jer su to brzorastuća i perspektivna tržišta.

Izlazak u Europu
Vlasnik grupe MK procijenio je da je obavio velik posao i da taj veliki napor treba vrednovati. Njegova tvrtka se nalazi u procesu restrukturiranja, cilj je da se cjelokupna poljoprivredna djelatnost integrira u jedan gospodarski sustav i da se kao takva pojavi na burzi. Meta je postavljena prilično visoko, Kostića ne zanima Beogradska burza, nego tržišta kapitala u Londonu, Frankfurtu, Stockholmu i u Varšavi. Za prvo tromjesečje 2009. godine planirano je otvaranje inicijalnih javnih ponuda za kupnju dionica poljoprivrednih poduzeća iz sastava grupe MK. Sam Kostić smatra da će izlazak na burzu podići vrijednost tvrtke za najmanje 400 milijuna eura. Njegov suradnik zadužen za financije Darko Milačić kaže da će prirast kapitala biti prije svega posljedica emitiranja novih dionica, ali i prodaje manjeg paketa postojećih vlasničkih papira. Može se pretpostaviti da Kostiću treba dodatnog novca da bi realizirao neke od svojih ambicioznih planova. Takva potreba je sasvim legitimna, zašto bi onda Kostić bio iznimka? Tim prije što poslovanje grupe MK pokazuje da on na tržište iznosi dobru robu. U cijelom sustavu je 29 preduzeća, od primarne poljoprivrede i industrije šećera do investicijskih projekata i brokerske kuće. Izvoz šećera na tržište EU pod privilegiranim uvjetima još je otvorena opcija. Lani je grupa MK napravila 40 milijuna eura profita, a za ovu godinu planirana su ulaganja u poboljšanje tehnologije od 20,5 milijuna eura. Ostaje vidjeti hoće li europske burze reagirati na Kostićevu inicijativu onako kako on očekuje. Međutim, čak i oni koji ga ne vole priznaju da malo tko zna “zavrtjeti dinarom” bolje od njega.

Vital planira 3,2 mlrd. RSD prihoda

Tvornica ulja i biljnih masti Vital iz Vrbasa objavila je da u prvih šest mjeseci ove godine planira 3,2 milijarde dinara ili oko 40 milijuna eura prihoda od prodaje. U šestomjesečnom planu kompanije, koja posluje u sastavu Inway, navodi se da do njegova objavljivanja nisu nastupile promjene koje bi mogle bitno utjecati na financijski položaj, novčane tokove i realizaciju plana. Vital je, prema podacima s Beogradska burze, u 2007. godini imao ukupno 5,23 milijarde dinara prihoda od prodaje, a ukupna godišnja dobit uljare iznosila je 181 milijun dinara. Tržišna vrijednost te kompanije iznosi 4,4 milijarde dinara, a dionice su na Beogradskoj burzi vrijedile 5800 dinara po komadu.