U basni škorpion ubode žabu koja ga nosi preko rijeke i tako ih oboje osudi na smrt. Možda sebi jest oduzeo život, objašnjava škorpion dok se utapa, ali jednostavno nije mogao ne ubosti je. Takva mu je narav. Jesmo li i mi poput samodestruktivnog škorpiona jednostavno bića koja robuju navikama?

To pitanje pokrenulo je novi val istraživanja na području neuroznanosti, psihologije, ali i maloprodaje. Charles Duhigg, autor knjige “The Power of Habit: Why We Do What We Do in Life and Business”, za Times je pisao o istraživanju koje je provelo Sveučilište Duke, prema kojemu se čak 45 posto odluka koje donosimo svakoga dana temelji na navikama, a ne na svjesnom izboru. Kad bi razumjeli te navike i naučili ih mijenjati ili na njih utjecati, za trgovce bi to bilo ravno otkriću svetog grala. Maloprodajni lanac Target prikupio je gomilu podataka o navikama svojih kupaca, a naročito su zanimljive trudnice. Kad ljudi postanu roditelji, mnogi im se prijašnji stavovi i navike promijene, što je savršena prilika da im trgovci približe nove robne marke. “Znali smo da ih trebamo prepoznati u drugom tromjesečju trudnoće te pridobiti njihovu vjernost na duge staze”, rekao je Duhiggu Andrew Pole, statističar iz Targeta. “Čim kod nas počnu kupovati pelene, počet će kupovati i sve drugo.” S neurološkog stajališta, sve se te navike svode na žljebove. To jest, na one moždane, gdje se neuralni putovi doslovno mogu izlizati od stalnog ponavljanja. No kao što je Timothy Wilson, autor knjige “Redirect: The Surprising New Science of Psychological Change”, napisao u Timesu, te je žljebove vrlo teško uzdrmati. Kako bismo stvorili bolje navike, piše Wilson, “moramo pomno i uporno vježbati bolju reakciju koja će stvoriti novi žlijeb”. Kod ustrajnosti u mijenjanju navika problem je što smo udaljeni od svojeg budućeg identiteta.

Kelly McGonigal, autorica knjige “The Willpower Instinct”, za Times je izjavila da ljudi često smatraju da će u budućnosti imati manje problema. Zašto bismo sad čistili zube koncem ili štedjeli kad ćemo u budućnosti imati prilike sve riješiti? “Teško je zamisliti da ćemo biti pod jednakim stresom kao što smo sad”, dodaje. “Čini nam se da ćemo imati više vremena i energije te prepuštamo sebi u budućnosti da riješimo ono što trenutno ne možemo.” Emily Pronin, izvanredna profesorica psihologije na Sveučilištu Princeton u New Jerseyju, kaže: “Ako ne želite nešto učiniti sada, nemojte se nadati da ćete u budućnosti htjeti.” Stres koji trenutno osjećamo može pogoršati negativne obrasce ponašanja te ih pretvoriti u zatvoreni krug kolotečine. No čak se i duboko ukorijenjena kolotečina može promijeniti. Kao što je Times već pisao, laboratorijski miševi koji su u jednom istraživanju izloženi velikom stresu razvili su različite neuroze. No kad je razina stresa opala, neke su se loše navike povukle. Ključ tomu jest nešto što se zove neuralna plastičnost, koja mozgu omogućuje da s vremenom promijeni žljebove. Kao što je rekao Christopher Chabris, profesor psihologije na Koledžu Union u Schenectadyju u New Yorku, “poput softvera koji je vječno zarobljen u beta verziji, i on ima svojih mana, ali plastičnost mu omogućuje često obnavljanje.” To je dobra vijest za štakore i ljude, kad već nije za škorpione.

Kevin Delaney

Komentare šaljite na nytweekly@nytimes.com