Desetljećima se poduzetnici nastoje obogatiti skupljanem kamenja veličine krumpira s morskoga dna. To kamenje, poznatije kao manganski noduli, obiluje niklom, bakrom, kobaltom, manganom i drugim elementima, no leži kilometrima ispod morske površine u potpunoj tami.

Gradnja golemih strojeva koji ih vakumom izvlače na površinu nije se dosad pokazala isplativom. Danas frustrirani vizionari s uzbuđenjem govore o mogućnosti zakašnjelog uspjeha. Noduli, naime, sadrže rijetke minerale, elemente široke uporabe u komercijalne i vojne svrhe, koje je vrlo teško proizvesti. Kina kontrolira 95 posto svjetskih zaliha i obustavila je isporuku, što je uzrokovalo političke uzbune diljem svijeta te potragu za alternativnim rješenjem. Iako postoje naznake da će Kina ukinuti zabranu izvoza, upućeni tvrde da Kinezi i dalje priječe izvoz materijala u Japan, zbog čega se potraga za novim izvorima nastavlja. Znači li to sretan ishod za iskapanja ruda na dnu mora? “Ljudi su vrlo zainteresirani”, kaže James Hein, geolog s Američkog zavoda za geološka istraživanja. Unatoč ponašanju Kineza i reakcijama diljem svijeta kaže da bi “rijetke rudače u bliskoj budućnosti mogle postati glavna pokretačka sila”. Hein i petero kolega iz Njemačke izložili su rad o skupljanju nodula “radi rijetkih i vrijednih metala”. Rad su predstavili na godišnjem skupu Instituta za podmorska rudarska iskapanja, profesionalne skupine čije se sjedište nalazi na Sveučilištu u Havajima. Rad je potaknuo ideje o novom početku. “Stvarno nose veliku vrijednost”, kaže o rijetkim materijalima voditelj Instituta Charles Morgan. Rezultat istraživanja jest da su noduli dobili nov sjaj. “Ljudi su počeli razmišljati da to kamenje i nije toliko bezvezno koliko se činilo.” Charles Morgan tvrdi da je razmatrao ideju o analiziranju kolekcije od 5000 uzoraka nodula prikupljenih iz svih krajeva svijeta kako bi utvrdio kolika je razina rijetkih materijala u njima. No upozorio je na činjenicu da izvlačenje ruda s morskog dna ima varljivu povijest punu uspona i padova. “Novi razvoj događaja moglo bi nodule učiniti vrlo isplativima, no to tek treba vidjeti”, kaže.

Rijetkih materijala ima ukupno sedamnaest, a ima ih svakakvih vrsta, od cerija i disprozija do tulija i itrija. Njihove jedinstvene osobine koriste se za razne vrste tehnologija modernoga življenja. Koriste se u magnetima, laserima, optičkim vlaknima, tvrdim diskovima, fluorescentnim rasvjetnim tijelima, baterijama koje se mogu puniti, katalitičkim pretvaračima, memorijskim čipovima, rengenskim cijevima, superprovodljivim tijelima otpornim na visoku temperaturu te LCD zaslonima televizora i računalnih ekrana. Američki zavod za geološka istraživanja rijetke materijale opisuje kao “nužne za stotine različitih uporaba” i moguće “šire primjene” u proizvodima visoke tehnologije. Manjak materijala koji potraje duže vrijeme, kako agencija navodi u svome izvješću, “doveo bi do bitnih tehnologijskih promjena u američkom društvu”. Državna tajnica Hillary Rodham Clinton nedavno je embargo Kine na izvoz nazvala “alarmom i pozivom” na traganje za novim izvorima. Unatoč njihovu imenu većina rijetkih materijala i nije tako rijetka. Međutim, zbog njihova geokemijskog sastava rijetko se koncentriraju u isplativim gnijezdima rude. Posljednjih dvadeset godina većina proizvodnje prebacila se u Kinu zbog nižih troškova i slobodnijih zakona o zaštiti okoliša. Naime, procesiranjem rijetkih materijala katkad se izdvajaju toksični nusproizvodi. Znanstvenici već desetljećima znaju za koncentraciju rijetkih materijala u kamenju na dnu mora, a promatrali su ih kao zanimljivu činjenicu. Godine 1968. Alan Ehrlich, kemičar s MITa, objavio je doktorsku disertaciju nazvanu “Obilje rijetkih materijala u manganskim nodulima”. U jednom razgovoru otkrio je da ga je iznenadio interes rudara, rekavši da je koncentracija preniska da bi se pokrenula nodulska renesansa. Nadobudni rudari slažu se s tim, no kažu da porast cijena raširenih materijala koji se iskapaju s morskog dna sve više raspiruje interes. Ulagači, kažu, prisutnost egzotičnih elemenata smatraju ključnom dodatnom motivacijom.

William J. Broad