Njemačka je 30. lipnja službeno ukinula vojnu obvezu kako bi otvorila prostor stvaranju manje, skladnije vojske koja će privući dobrovoljce kao što je Steven Stadler, koji se prijavio za vojsku u jednom prijavnom centru u predgrađu Berlina.

Dvadesetogodišnji Stadler jedan je od nebrojenih sudionika vojne evolucije koja traje preko pedeset godina, od ponovnog naoružavanja u podijeljenoj Njemačkoj tijekom pedesetih godina prošlog stoljeća, do hladnog rata i ujedinjenja u jedinstvenu vojsku koju je povezala vojna obveza.I on sudjeluje u njemačkom nastojanju da se pomiri sa svojom nacističkom prošlošću te da stvori vojsku koja je podložna odlukama demokratskog parlamenta. Oko 5000 njemačkih vojnika sudjeluje u NATO-voj misiji u Afganistanu, a unatoč tome što su u proteklih devet godina ondje poginula 52 vojnika, Stadler smatra “da je velika čast služiti zemlji i pomoći ljudima u drugim zemljama”. Posljednje promjene u vojnom sustavu Njemačke povukle su za sobom pitanja koja udaraju u samu srž dugotrajne njemačke krize identiteta: hoće li se za vojsku više prijavljivati kandidati iz bivšeg komunističkog istoka zemlje? Hoće li mladi Nijemci moći prevladati duboku poslijeratnu averziju prema militarizmu? Hoće li ukidanje vojne obveze dovesti do stvaranja vojske koja će biti spremnija sudjelovati u NATO-vim akcijama? U Zapadnoj Njemačkoj obvezno je služenje vojske uvedeno 1957. godine. Otpočetka se vojna obveza smatrala ustavnim oblikom promjene militarizma davnih dana u stvaranje tijela “građana u uniformama”. Svatko je morao odslužiti vojsku. No lani je bivši ministar obrane KarlTheodor zu Guttenberg iznio plan reforme vojske, koji uključuje smanjenje broja vojnika, kojih trenutno ima oko 220.000 te još 76.000 pripadnika civilnih pomoćnih snaga, na najviše 185.000 vojnika te 55.000 civila. “Treba nam fleksibilnija, profesionalna vojna snaga”, izjavio je tada glasnogovornik Ministarstva obrane pukovnik Kai Schlolaut.

Međutim, problem je u tome tko će se dobrovoljno javiti u vojsku. Nedavno su objavljeni rezultati istraživanja prema kojemu čak 30 posto vojnika čine stanovnici istočne Njemačke, iako je njih u ukupnom stanovništvu od 82 milijuna tek 16 posto. Usto, kako kažu Michael Wolffsohn, profesor na Njemačkom institutu za međunarodne sigurnosne odnose, te sociolog Maximilian Beenisch, stanovnike istočne Njemačke s visokim stupnjem obrazovanja vojska je privukla jer je u tom dijelu Njemačke stopa nezaposlenosti više nego na zapadu zemlje. “Kad se sve zbroji, vidi se da brojke pogađaju duh ujedinjene Njemačke”, kažu. Njemački vojni vrh kaže da su ove godine već ostvarili cilj od 10.000 dobrovoljaca. Polovicu čine vojnici koji su bili na ispunjavanju vojne obveze, ali su odlučili ostati u vojsci. Ostatak čine novi dobrovoljci, kao što je Steven Stadler. Iako vojni vrh smatra da će ostvariti stalan priljev dobrovoljaca za višu vojnu obuku, “glavni je problem privući dobrovoljce za službu običnih vojnika”, kaže Christian Mölling, znanstvenik privatnog instituta Stiftung Wissenschaft und Politik. Promjene u Njemačkoj komentirali su i viši dužnosnici NATO-a. Njemačke su vojne reforme “prije oblik racionalizacije nego revolucije njemačkog mentaliteta”, smatra Alastair Cameron, stručnjak za europsku sigurnosti pri institutu RUSI u Londonu. “Radi se o promjeni kulture koja se još nije dogodila.”

Alan Cowell