Njemački proizvođači automobila teško se mogu odlučiti: krenuti smjerom Renaulta koji jeftinom Daciom osvaja tržište ili da ustraju u tradicionalnim, skupim njemačkim limuzinama.

Dilema se najbolje može vidjeti u njemačkom koncernu koji je i postao velik upravo s jeftinim, “narodskim” vozilom “bubom” – u Volkswagenu. Njegovi inženjeri predstavili su koncepciju “jeftinog” vozila, sa sićušnim motorom, plastičnim sjedalima i bez ikakvih ukrasa u unutrašnjosti. Čak se i prozorska stakla mogu dobiti samo uz doplatu, ali osnovna cijena je samo 3000 eura. Uprava je ipak odlučila: taj auto se nikada neće proizvoditi. Prevelik je rizik da se onda i drugi modeli koncerna percipiraju kao “jeftini”. Teško je oduprijeti se zavodljivim brojkama o planiranom rastu tržišta automobila. Ukupno uzevši, i 2018. će se najviše automobila prodavati u Europi i Sjevernoj Americi. Ali stopa rasta na tim tržištima je gotovo zanemariva u usporedbi s “novim” industrijskim gigantima: na Starom kontinentu se planira porast za 4%, a u Kini da će se tržište praktično udvostručiti i progutati 14 i pol milijuna vozila. U Indiji se predviđa stopa rasta od čitavih 171%, u zemljama Aseana 77%, u Rusiji 62%. Nije teško zamisliti kako će i oni maštati o novom Mercedesu, Porscheu ili BMW-u. Ali nogo važnije pitanje glasi: koji auto će onda doista i kupiti? To je pravo pitanje koje zanima proizvođače automobila. Osobito VW jer taj njemački koncern ima ambiciozan plan do 2018. sa današnjih 6 milijuna prodanih vozila povećati prodaju na 10 milijuna kako bi sustigao Toyotu. Analitičari su jasni: neće toliko rasti broj skupih koliko “super jeftinih”, kao što je indijski Nano za 1700 eura. Danas se prodaje oko milijun vozila koja su jeftinija od 8000 eura, 2018. će ih biti četiri puta više, oko 6 milijuna. Volkswagen je ipak tvrdoglav: on će radije pričekati da se standard građana poveća.
(DW)