Kakva razlika. U godini koja će najvjerojatniji biti najtoplija u povijesti čovječanstva, SAD je “klimatske promjene” pretvorio u riječ koju se mnogi političari neće usuditi izgovoriti u javnosti.

Da se radi o nekom salonskom pitanju, ne bi bilo važno. No, potpuno lažno “diskreditiranje” klimatologije dosad je imalo ozbiljne posljedice. Između ostalog, zaslužno je za to što je Senat odbio usvojiti Zakon o energetici i klimatskim uvjetima koji bi išao u korist čistoj tehnologiji u SAD-u, što je SAD dovelo u nepovoljan položaj u globalnoj industriji budućnosti. A to nas dovodi do razlike: dok su republikanci klimatske promjene pretvorili u rubno pitanje, kineski su ih komunisti pretvorili u aktivnu kampanju. “Nema rasprave o klimatskim promjenama u Kini”, kaže Peggy Liu, predsjedateljica Grupe za suradnju SAD-a i Kine u čistoj energiji, neprofitne skupine koja nastoji ubrzati širenje zelene energije u Kini. “Kineski vođe uglavnom su inženjeri i znanstvenici, stoga ne gube vrijeme preispitujući znanstvene činjenice.” Težnja za uvođenjem zelene energije u Kini, dodaje Peggy Liu, “praktično je pitanje o zdravlju i bogatstvu. Nema potrebe isticati posljedice u budućnosti kad ljudi svakodnevno vide, jedu i udišu zagađenje.” S obzirom da zagađenje koje se otme kontroli u Kini znači gubitak života, novca, pitke vode i uništenje ekosustava, a gubitak novca znači manje radnih mjesta i porast političke nestabilnosti, kineski državni vrh ne bi godinu dana izgubio na nesposobnost izglasavanja zakona o energiji kojima bi se s manje resursa učinilo više, a to je upravo ono što se dogodilo u SAD-u. Kinezima je to ideja o “tri u jedan”. Ako postanu energetski učinkovitiji po stopi BDPa, država će uštedjeti novac, preuzeti vodstvo nove industrije i osvojiti bodove za ublažavanje posljedica klimatskih promjena. Amerikanci su “klimatske promjene” pretvorili u riječ od četiri slova ? Šala ? a kineski komunisti u riječ od pet slova ? Posao. “Kina se od tvornice svijeta pretvara u svjetski laboratorij čiste energije”, kaže Liu. “Spaja jeftin kapital i opsežna ispitivanja kako bi pronašla učinkovite modele.” No, Kina je ograničena u pogledu potencijala zbog čega treba partnere. To je odlična prilika za američke tvrtke koje se bave čistom tehnologijom, ali samo ako ih budemo poticali. “SAD je poznat po radikalnim inovacijama, a Kina po prilagođenim inovacijama”, tvrdi Peggy Liu.

Kineske tvrtke izvrsno proizvode milijarde napravica po niskoj cijeni, ali manjkave su u pogledu odnosa s klijentima i integracije složenih sustava. Mi donekle imamo taj potencijal. Na sastanku Svjetskog gospodarskog foruma u Tianjinu sreo sam Mikea Biddlea, osnivača tvrtke MBA Polymers koja je izumila postupak odvajanja plastičnih materijala od odbačenih računala, različitih uređaja i automobila, koje potom reciklira i pretvara u kuglice koristeći se s 10 posto manje energije nego što je potrebno za proizvodnju plastike od sirove nafte. Biddle taj proces naziva “nadzemnim rudarstvom”.Biddleov početni kapital potekao je od američkih poreznih obveznika putem potpore savezne vlade za istraživanja, no danas se samo mali središnji ured njegove tvrtke nalazi u SAD-u. Tvornice su rasprostranjene u Austriji, Kini i Velikoj Britaniji. “U Kaliforniji imam 25 zaposlenika, a u inozemstvu 250”, kaže Biddle. San mu je otvoriti tvornicu u Americi kojom bi otplatio vladinu potporu, no to će biti moguće jedino ako se provede zakon o energiji. Zašto? Amerikanci recikliraju otprilike 25 posto plastičnih boca. Većina završi na odlagalištima ili se odvozi u Kinu radi recikliranja. Europska unija, Japan, Tajvan, Južna Koreja, a od sljedeće godine i Kina, provode zakone o odgovornosti proizvođača koji nalažu da svi proizvodi koji imaju baterije ili električni kabel, znači sve od električne četkice za zube i laptopa do perilice za rublje, mora biti prevezeno i reciklirano na trošak proizvođača. To bi Biddleu omogućilo popriličan izvor sirovina. Biddle je imao dovoljno novca da angažira lobista koji je trebao uvjeriti Kongres da regulative o recikliranju u Europi, Japanu i Kini prenese u američki zakon o energiji, no zakon nije izglasan. Obrazovali smo ga, platili njegova otkrića, a sad će kineski i europski radnici požnjeti plodove njegova rada. Nismo li pametni?

Thomas L. Friedman