Talijanska grupacija Danieli odustala je od gradnje čeličane u Srbiji, bez obzira što je o tome u ožujku s Vladom potpisala memorandum. Ta informacija došla je iz usta Borisa Tadića, bivšeg predsjednika Srbije i kandidata za budućeg premijera, te je dolila “ulje na vatru” između dvije najveće političke stranke koje se bore za sastavljanje novog ministarskog kabineta.

Izborni gaf ili nacionalizam
Iz Tadićeve Demokratske stranke taj su potez povezali s izborom Tomislava Nikolića iz Srpske narodne stranke za predsjednika države. Tvrde da inozemni ulagači sada na Srbiju gledaju drugim očima, jer je Nikolić, s lošom reputacijom iz prošlosti i najnovijim izjavama, obnovio nepovjerenje prema Beogradu. Prozivaju Nikolića da je za samo sedam dana vladavine uspio na Srbiju navući teškoće u odnosima s regijom, EU i cijelim svijetom, te da se ne treba čuditi zašto investitori nisu spremni ulagati u nju, tim prije što su inozemni mediji puni tekstova o nestabilnosti političkih prilika u zemlji. Iz Demokratske stranke podsjećaju i da su, prilikom potpisivanja memoranduma s grupom Danieli, vodeći ljudi te tvrtke dali do znanja da postoje i druge opcije te da potpisivanje dokumenta ne treba shvatiti kao gotovu stvar. Iz Tadićevog SNS-a odmah je vraćena loptica tvrdnjom kako “Danieli nije ni namjeravao doći u Srbiju, već je potpisivanje memoranduma bio predizborni Tadićev gaf”. Jorgovanka Tabaković, SNS-ova kandidatkinja za premijerku, navela je kako se iz Tadićeve izjave skriva pokušaj da se u drugi plan stavi otkrivanje istine o lošem stanju javnih financija zemlje, za što je zaslužna prethodna vlast. Iako iz talijanske kompanije još nije stigla službena izjava o odustajanju od ulaganja vrijednog pola milijarde eura u Srbiju, prepucavanja na političkoj sceni sve su žešća.

Franco Alcenta, operatvni direktor i treći čovjek Danielija, izjavio je, pak, da će odluka o ulaganju biti donesena do kraja lipnja, uz napomenu da memorandum ne obvezuje kompaniju da uđe u najavljenu investiciju, a koju su srpske vlasti najavljivale kao “zgoditak na lotu”, jer bi vrijednost godišnjega izvoza čeličane iznosio 850 milijuna eura, što bi nadomijestilo prazninu nastalu odlaskom američke kompanije US Steel iz smederevskeželjezare. No, iz naglaska kako memorandum nema veliki značaj, nagovještava se kako će izgledati konačni stav Danielija. Nakon objave informacije o tome da je Danieli kupio sisačku željezaru u srpskim upućenim krugovima se naslućivalo da će Šabac, kao grad u kojem se trebala graditi čeličana, ostati bez velike investicije. Gradonačelnik Šapca požurio je objasniti kako zbog kupnje sisačke željezare Danieli neće odustati od gradnje čeličane, ali ga je Tadić istog dana razuvjerio.Izbor Danielija da umjesto u Šabac ode u Sisak u beogradskim medijima se prikazuje kao logičan poslovni potez, jer je riječ o deset puta manjem ulaganju, što je za talijansku kompaniju isplativije.Ono što je, kako se doznaje iz hrvatskih izvora, bilo presudno da umjesto Šabca Danieli odabere Sisak su i povoljni uvjeti usuglašeni s HEP-om, te povlastice u komunalnim davanjima, a “jezičac na vagi” bila je i odluka Europske komisije o ukidanju antidampinških carina za plasman proizvoda iz sisačke Željezare na tržište Europske unije.

Bijeg investitora
U Srbiji, pak, dodatnu brigu stvaraju i najave da će osim Danielija od ulaganja u toj državi odustati i drugi investitori. Konkretno, prema Tadićevim riječima, svoje ulaganje je prolongirala i kompanija Baldieri, koja se bavi preciznom mehanikom.U poslovnim se krugovima Srbije strahuje da te dvije talijanske kompanije ne počnu slijediti i drugi strani ulagači, koji su čekali kakav će ishod imati parlamentarni i predsjednički izbori u Srbiji.

Planovi za Sisak

Proizvodnja kreće tek za godinu dana
Sisačku željezaru novi vlasnik najprije namjerava značajnim investicijama dodatno modernizirati i tehnološki nadograditi, pa tek potom pokrenuti proizvodnju. Iz Danieli grupe poslali su tek poruku kako će to biti moguće tek kroz godinu dana. Prema prvim najavama, grupa Danieli planira u sisačke pogone uložiti oko 50 milijuna eura te u prvoj fazi proizvodnje zaposliti petstotinjak radnika. Zanimljivo je i da uz vijest o kupnji pogona u Sisku od američkog CMC-a grupa Danieli u matičnoj Italiji promptno plasirala i umirujuće poruke kako ta akvizicija, unatoč povoljnijim cijenama rada i same proizvodnje, neće značiti i zatvaranje postojećih pogona u Udinama, u čiju su modernizaciju, inače, upravo provedena značajna ulaganja.