U Hollywoodu, kako legenda kaže, odlikašima naređuju oni koji su prolazili s dobrim. Slična je situacija na pacifičkoj obali, gdje su Apple, Microsoft, Twitter i Facebook samo dio tehnoloških divova kojima upravljaju neuspješni studenti poznati po intuitivnom i nekonvencionalnom razmišljanju.

Međutim, većina tvrtki traži studente s vrhunskih fakulteta, koji vladaju empirijskim znanjem i odluke donose na temelju analize konkretnih podataka. Koji je način “bolji”? Odustajanje od Harvarda možda nije najbolji recept za svakog budućeg poduzetnika, no Michael Ellsberg potiče ispisivanje s fakulteta. “Mlade su tvrtke po definiciji kreativni pothvat”, napisao je Ellsberg u Timesu. “No naš obrazovni program, koji je usmjeren na testiranje usko definiranih akademskih subjekata, guši kreativnost. Ako mlada osoba zadrži dovoljno kreativnog duha da nakon diplome započne svoj posao, to će učiniti unatoč svojem obrazovanju, a ne zbog njega.” Nije ni čudo što je John Lennon, koji je sa svojim projektom Beatlesa postigao popriličan uspjeh, kao tinejdžer zaključio da su njegovi profesori idioti. Zašto je tako mislio? Zato što, kako je rekao, nisu shvatili da je genij. Jedan od Lennonovih najvećih obožavatelja Steve Jobs, koji se ispisao iz Koledža Reed, složio bi se s njim. Njegov biograf Walter Isaacson napisao je da je Jobsova “mašta bila instinktivna, neočekivana i ponekad čarobna. Njegove je odluke nadahnula intuicija, a ne analitička moć.” Jobs je u reklamama od kupaca tražio da “razmišljaju drukčije”, a Albert Einstein, također intuitivni genij koji se pojavljuje u Appleovim reklamama, jednom je rekao da je mašta bitnija od znanja. No u većini velikih tvrtki danas caruje analitička moć. Na neke izvršne direktore koji se oslanjaju na brojčane izračune utjecala je knjiga Michaela Lewisa “Moneyball: The Art of Winning an Unfair Game”.

“Moneyball” prati priču o timu bejzbolaša koji nije imao financijsku potporu, no uspjeh je ostvario iskorištavanjem informacija, statističkih podataka i pomnom analizom. U poslovnom svijetu “Moneyball” je “preobratio mnoge na empirijski evangelizam”. Steve Jobs hvalio se intuitivnom spoznajom o tome što potrošači žele, čak i ako sami to još ne znaju. No druge tvrtke milijune dolara ulažu u to da želje kupaca pretvore u mjerljive podatke. Studenti ekonomije također se uvode u strategije “Moneyballa”. Na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta Yale postoji kolegij “matletike”, na kojem studenti uče dubinsku analizu podataka primijeniti na sport. Ipak postoji nešto oko čega bi se intuitivni neuspješni studenti i empirijski analitičari mogli složiti. Čak su i izvršni direktori propalih tvrtki s posla otišli s golemim bonusima. Bilo da ih je vodila čarobna inspiracija ili mjerljivi podaci, vjerojatno su znali da ne mogu izgubiti.

Kevin Delaney

Komentare šaljite na nytweekly@nytimes.com