Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

Nema iste veličine za sve

Autor: The New York Times
20. veljača 2011. u 22:00
Podijeli članak —

Uvodnik The Timesa

Tijekom krize eura njemačka se kancelarka Angela Merkel ponašala kao da je to tuđi problem. S obzirom da je Njemačka najveći gospodarski sustav, najveći kreditor i najveći uplatitelj u proračun Europske unije, važno je da odigra temeljnu ulogu u svakom rješenju koje se tiče eurozone.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Merkel se konačno pokrenula, no prijedlog koji su 11. veljače na sastanku članica Europske unije u Bruxellesu iznijeli francuski predsjednik Nicolas Sarkozy i ona traži puno, a ne nudi ništa zauzvrat. Ona, naime, želi da svih 17 zemalja eurozone usklade svoju politiku s njemačkim modelom fiskalne štednje, a zauzvrat će zemlje u gospodarskoj krizi dobiti ograničenu financijsku potporu. Očekuje da im deficit ne bude veći od njemačkog deficita (3,5 posto bruto domaćeg proizvoda), da granica za odlazak u mirovinu ne bude niža od njemačke (67 godina) te da povise ili snize porezne stope po potrebi kako bi se izjednačile s njemačkim poreznim stopama. Zauzvrat bi Njemačka povećala fond za sanaciju gospodarstava u krizi koji je zasad premalen da podnese sve potencijalne krize.Bliska fiskalna koordinacija, veća disciplina i transparentnija raspodjela novca ključni su elementi za očuvanje eura. No, to ne znači da bi svatko trebao slijediti pravila koja su nastala u Njemačkoj za njemačke uvjete. Neke zemlje moraju više uložiti u obrazovanje i infrastrukturu kako bi im radna snaga postala konkurentnija na tržištu.

Tijekom krize eura njemačka se kancelarka Angela Merkel ponašala kao da je to tuđi problem. S obzirom da je Njemačka najveći gospodarski sustav, najveći kreditor i najveći uplatitelj u proračun Europske unije, važno je da odigra temeljnu ulogu u svakom rješenju koje se tiče eurozone.

Merkel se konačno pokrenula, no prijedlog koji su 11. veljače na sastanku članica Europske unije u Bruxellesu iznijeli francuski predsjednik Nicolas Sarkozy i ona traži puno, a ne nudi ništa zauzvrat. Ona, naime, želi da svih 17 zemalja eurozone usklade svoju politiku s njemačkim modelom fiskalne štednje, a zauzvrat će zemlje u gospodarskoj krizi dobiti ograničenu financijsku potporu. Očekuje da im deficit ne bude veći od njemačkog deficita (3,5 posto bruto domaćeg proizvoda), da granica za odlazak u mirovinu ne bude niža od njemačke (67 godina) te da povise ili snize porezne stope po potrebi kako bi se izjednačile s njemačkim poreznim stopama. Zauzvrat bi Njemačka povećala fond za sanaciju gospodarstava u krizi koji je zasad premalen da podnese sve potencijalne krize.Bliska fiskalna koordinacija, veća disciplina i transparentnija raspodjela novca ključni su elementi za očuvanje eura. No, to ne znači da bi svatko trebao slijediti pravila koja su nastala u Njemačkoj za njemačke uvjete. Neke zemlje moraju više uložiti u obrazovanje i infrastrukturu kako bi im radna snaga postala konkurentnija na tržištu.

Nekima za rast i otplatu dugova treba financijski stimulans, a ne hitne i stroge mjere štednje.Prodaja ideje o mjerama štednje ondje gdje su zbilja potrebne ionako je politički teška i bez njemačkog diktata. Ovlaštenje za provođenje novih standarda trebalo bi pripasti Europskoj komisiji u Bruxellesu. Bruxelles i ostatak Europe također bi trebali tražiti više od Angele Merkel i Njemačke. Kao što se pokazalo u Irskoj, troškovi sanacije banaka previsoki su da bi ih države u najtežoj krizi same mogle podmiriti.Cijela bi Europa, a tako i Njemačka, trebala rekapitalizirati europske banke u krizi, koje su posuđivale od drugih i drugima izvan državnih okvira. Usto, Berlin bi trebao pristati na izdavanje obveznica za zemlje eurozone, koje bi zemljama koje se bore s deficitom omogućile niže kamatne stope.Europski će se vođe sastati sljedeći mjesec kako bi raspravili o njemačkim prijedlozima. Angela Merkel i njezini kolege dotad bi njemačke želje trebali oblikovati u funkcionalan europski plan.

Autor: The New York Times
20. veljača 2011. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close