Virtualni tjelesni pregled zvuči kao nešto što bi se moglo dogoditi vašem avataru, ali to je naziv koji su kritičari dali skenerima koji snimaju cijelo tijelo putnika u zračnim lukama.

Kako se povećava broj ljudi koji se susreću s tim strojem koji proizvodi snimke gotovo golog tijela, ljudi se sve više žale da se radi o nepristojnosti koja ugrožava privatnost. Stvarno? U današnje vrijeme, kad je u svakog od nas uperen nekakav objektiv, trebali bismo se naviknuti na to da nas promatraju. Veliki Brat kaže da postoji razlog za promatranje, a to je borba protiv terorizma i postizanje sigurnosti. No, što se drugih tiče, i nije baš jasno. Slava, znatiželja, moć, dosada? Čini se da zapravo i nije bitno, a zbog toga se obični voajeri čine strašnijima od Velikoga Brata. Uvijek je neka kamera na mobilnom telefonu spremna. Nova generacija lutki Barbie opremljena je kamerom i zaslonom postavljenim na leđima, a profesor fotografije sa Sveučilišta u New Yorku ugradio si je fotoaparat u potiljak koji će u svrhu umjetničkog projekta okidati svake minute čak godinu dana. S obzirom da im cijena opada, kamere i fotoaparati postali su dostupni prosječnom potrošaču. Usto, kako je Times nedavno pisao, sve je više ljudi ogorčeno susjedima koji im oštećuju imovinu pa se služe opremom za nadzor kako bi ih uhvatili na djelu.Steve Miller s Floride kupio je sustav za video nadzor vrijedan 400 dolara kako bi snimio susjeda koji pseći izmet baca na njegov travnjak. Prijestupnik je zaradio sudski poziv, a s obzirom da se nije htio ispričati, Miller se htio osvetiti pa je video isječak postavio na YouTube gdje ga je pogledalo 4000 ljudi. Indijci bez ikakvog problema prijavljuju sugrađane za prometne prekršaje.

Kad je prometna policija Delhija prošlog ljeta otvorila svoju stranicu na Facebooku, građani su u orvelovskom stilu postali digitalni doušnici i počeli postavljati slike vozača koji krše prometne propise. Moć javnog ponižavanja prekršitelja “zadire u najiskonskiji dio naše ljudske prirode”, kaže Gaurav Mishra, izvršni direktor jedne konzultantske tvrtke. Drugi su zadovoljni i usputnom slavom. Kad je Allen Rout s Floride na internetu objavio slike svog petomjesečnog sina, slike su krenule svojim putem. Pronašao je fotografiju Stephena kako se smiješi, a oko njegova lica je na japanskome pisalo: “Nisam ja beba, ja sam gospodin beba!” Na drugim je fotografijama Stephenova glava zalijepljena preko glave Kurta Cobaina, urezana u planinu Rushmore i tetovirana na torzu Davida Beckhama. Nekako je Stephenovo lice dospjelo u japansku vizualnu kulturu te se čak pojavilo i na televizijskim kvizovima. “Fotografije su postale internetski fenomen: ideja, slika, pojam ili video isječak koji se u virtualnom obliku podvrgava amaterskim izmjenama u neočekivanim oblicima”, kako je pisao Times. Zašto? Bez ikakvog posebnog razloga. Ponekad stavljanje sadržaja na internet završi tragično. U rujnu je Tyler Clementi, student Sveučilišta Rutgers, počinio samoubojstvo nakon što je njegov cimer kamerom snimio i na internetu objavio Clementijev intimni susret. U stalnom priljevu fotografija i video isječaka koje sami stvaramo potrošači postaju potrošna roba, a ljudi gledaju samo zato što mogu. Jay Risner iz Michigana, koji je u svome domu postavio video nadzor, za Times je izjavio: “Nisam siguran trebam li se brinuti zbog susjeda ili zbog neznanaca.”

Anita Patil

Komentare šaljite nanytweekly@nytimes.com