Dok su svi usredotočeni na rat u Libiji, revolucija u Egiptu još uvijek je u tijeku. Uglavnom mirni prosvjedi koji su u veljači uspjeli svrgnuti predsjednika Hosnija Mubaraka bili su tek prvi stupanj tranzicije prema, nadamo se, demokratskoj budućnosti.

Egipat je najvažnija arapska država i početno mjesto promjene u arapskom svijetu. Egipćani će desetljećima morati iskazivati maksimalnu posvećenost tom cilju kako bi se on i ostvario. Šanse za uspjeh znatno će porasti ukoliko Sjedinjene Američke Države i ostale glavne demokratske zemlje budu spremne priskočiti u pomoć.Prvi slodobni i pravedni izbori u toj zemlji održani su 19. ožujka, milijuni ljudi s velikom većinom odobrilo je devet ustavnih amandmana te time pripremilo teren za parlamentarne i predsjedničke izbore krajem godine.Tim amadmanima započinje odbacivanje okrutnog i represivnog sustava. Oni ograničavaju predsjednikovanje na dva četverogodišnja mandata, olakšavaju postupak kandidature i ukidaju pravo predsjednika da nametne izvanredno stanje. Ipak, cijeli proces i dalje je manjkav. Amandmane je sastavila komisija koju je imenovala tajnovita vladajuća vojna sila te ih žurno pogurala na glasanje. Ne idu dovoljno daleko, a nisu ni na odgovarajući način predstavljeni javnosti. Potpuni prepravak Ustava morat će se obaviti kasnije.Dijelimo osjećaj nelagode s mladim prosvjednicima koji su izvršili revoluciju i zabrinuti smo da bi njihove zahtjeve za demokracijom mogle preoteti iznimno dobro organizirane skupine koje su najžešće zagovarale amandmane: zagovornici starog režima i Muslimanska braća.Vojna vlada 23. ožujka poduzela je još jedan korak prema vladavini naroda ublažavanjem pravila o osnivanju političkih stranaka.

Mora se ukinuti drakonsko izvanredno stanje koje je staro nekoliko desetaka godina, zajedno sa zabranom slobode govora i okupljanja. Bilo bi bolje kad bi prosvjednici i udruge građana bile uključene u donošenje tih odluka, uključujući i određivanje datuma izbora.Egipćani su s pravom ponosni na svoja postignuća, ali i u strahu od stranaca, posebice SAD-a, koji je dugo pružao podršku starom režimu. Ali moraju brzo provesti političke reforme. Ako se budu odupirali američkoj pomoći, postoji mnoštvo novih demokratskih zemalja koje ih mogu savjetovati po pitanju političkih stranaka i vladavine zakona. SAD i Europa mogu biti od ključne važnosti glede gospodarske reforme. Egipatska državna ekonomija, u kojoj vojska ima veliki udio, nije uspjela otvoriti nova radna mjesta za milijune mladih Egipćana.Najavljeni paket američke humanitarne pomoći od nekoliko milijuna dolara dobar je početak. Obamina administracija također je obećala nastaviti s financijskom potporom Egiptu, koja iznosi oko 1,5 milijardi dolara, veći dio kojih odlazi na potrebe vojske. No potrebno je još više. Ovo je trenutak velikih obećanja, kao i velikih rizika, za arapski svijet. Uspjeh nije zajamčen. Washington i njegovi saveznici moraju hitno početi iznalaziti kreativne načine kako pomoći Egipćanima da postave svoju demokraciju na noge te da ona postane izdržljivi i trajni temelj stabilnosti i tolerancije na Bliskom Istoku.