Prije nekoliko tjedana jedan je putnik na polju izvan grada ugledao leš; ubijeni muškarac imao je vezane ruke i noge, a na glavi su se vidjele dvije rupe od metka. Deset dana kasnije, vrlo blizu tog mjesta, pastir je naišao na tijelo drugog muškarca koji je ubijen pucnjem u čelo.

Noć prije, kako kaže njegova supruga, u kuću su im banuli maskirani i naoružani muškarci i odveli ga bez objašnjenja. Oba ubijena muškarca, Nasser al-Sirmany i Hussein Ghaith, radila su kao istražitelji interne sigurnosne službe pukovnika Gadafija, koji su poznati po brutalnom ponašanju prema domaćim disidentima. Ubojstva još uvijek nisu riješena, no prema riječima članova obitelji čini se da se radi o osvetničkom činu, a bivšim Gadafijevim ljudima iz Benghazija, središta otpora prema Gadafiju, prijeti odmazda ubilačke skupine. Ta su ubojstva uzburkala ionako uznemiren grad, gdje su pobunjenički vođe već tjednima pokušavali skupiti sve koji su navodno odani Gadafiju, petokolonaše za koje tvrde da ih žele uništiti iznutra. Ako se nasilni ispadi nastave, pokret će teško opravdati viziju nove zemlje koja bi trebala biti pravno uređena, a i umanjiti šanse za mirne promjene ako Gadafi preda vlast. Pobunjenici kažu da njihove sigurnosne snage nisu odgovorne za ubojstva. Ovdašnji tužitelji istražuju najmanje četiri napada, među kojima je i ubojstvo koje se dogodilo u ožujku, te istražuju moguću upletenost islamista koje je Gadafija vlada bila zatvorila pa sad žele izravnati račune. “Naša je dužnost zaštititi narod”, kaže Jamal Benour, opozicijski glasnogovornik za pitanja pravosuđa. “Važno je da kaznimo ubojice. Zakon je iznad svega.” Međutim, neki kažu da islamisti s time nemaju veze te smatraju da je za ubojstva odgovorna naoružana skupina povezana s pobunjenicima, koji su možda vjerni Gadafiju, ali se prave da su bliski s pobunjenicima. Početkom svibnja desetak je naoružanih i maskiranih muškaraca upalo u kuću Youssefa al-Toboulija, no taj je bivši pripadnik interne sigurnosne službe, koji je u međuvremenu prešao na stranu pobunjenika, u to vrijeme bio u trgovini.

Njegovi prestravljeni rođaci pozvali su prijatelje, a u pucnjavi koja je uslijedila uništena je soba u kojoj je Youssef živio sa suprugom i troje djece. Napadači su pobjegli, a iako nisu otkrili svoj identitet, pred kućom su ostavili kamion marke Mitsubishi na kojem je pisalo “17. veljače”, a to je dan koji pobunjenici protiv Gadafijeve vlasti ističu kao početak pobune. “Jako mi je žao što to moram reći”, izjavio je rođak Eissa al-Tobouli, koji je ugledao natpis na kamionu. Kaže da je njegov rođak nekoć radio za Gadafijevu sigurnosnu službu, ali se kasnije službeno priključio pobunjenicima u Benghaziju.A jedan od razloga je što nove vlasti traže od njih da se javno odreknu starih veza. “Platio je zbog rada u internoj sigurnosnoj službi”, kaže rođak. Moguće je da je bilo i drugih napada. Omar Khalid, forenzični patolog u bolnici Jalaa u Benghaziju, kaže da su primili desetak tijela ubijenih muškaraca, no ne zna se na koji su način povezani s vlašću.Ali Wanis, javni tužitelj iz Benghazija, kaže da vlasti također istražuju smaknuća Gadafijevih vojnika. Iako su se ubojstva nanizala jedno za drugim, Benghazi je svakim danom sve sigurniji grad. Policijske postaje koje su u veljači gorjele ponovno su otvorene. Brojni mladi čiste ulice. No, udovica Husseina Gnaitha, Mariam al-Abdali, na njegovu nam je bdijenju rekla: “Nije imao neprijatelja. Revoluciji se priključio tek nakon 20 dana.” Njegov sin Abdulrahman Ghaith kaže da su oca nakon otmice tražili po cijelom gradu, sve dok nisu nazvali iz bolnice. Otac je imao posjekotine na glavi i na lijevoj ruci, a Khalid kaže da je ranu zadobio u obrani. “Odjeća mu je bila poderana”, prepričava Husseinov sin pred kćeri koja to prvi put čuje. “Izgledalo je kao da se opirao”, kaže.

Kareem Fahim