Nedugo nakon što je Michel Sidibé postao izvršni direktor Agencije Ujedinjenih naroda za prevenciju AIDS-a, jedan senegalski sud osudio je devetoricu homoseksualaca koji educiraju stanovnike o AIDS-u na osam godina zatvora zbog “protuprirodnog čina”.

Jedan od njegovih prvih poteza bio je let u Senegal radi sastanka s predsjednikom Adoulayeom Wadeom na kojemu ga je zatražio amnestiju za te muškarce. Sidibé, sin muslimanskog političara iz Malija i francuske katolkinje bjelkinje upitao je predsjednika, koji je oženjen za francusku katolkinju bjelkinju, je li ikada na svojoj koži osjetio diskriminaciju. “Oh, Sidibé, nemate pojma”, odgovorio mu je predsjednik. “Sama činjenica da nisam oženio muslimanku.” “Zašto, onda, ujače”, odvratio je Sidibé, upotrijebivši afrički način uljudnog obraćanja prema starijem muškarcu, “tako spremno prihvaćate da bi ove muškarce trebalo strpati u zatvor na osam godina samo zato što su homoseksualci?”. Nedugo potom, optužbe su odbačene. Sidibé već tri godine koliko se nalazi na spomenutom položaju uvjerljivo prenosi teške poruke afričkim predsjednicima, a jedna od njih je neka nagovore muške stanovnike svojih zemalja na obrezivanje. Neka poruče tinejdžericama da prestanu spavati s muškarcima u zamjenu za novac. Neka zaborave na ustručavanje i prigovore o prezervativima. Neka pomognu prostitutkama umjesto da ih zatvaraju. Neka zamole propovjednike da prestanu širiti govor mržnje prema homoseksualcima i narede policiji da ih prestane premlaćivati. Sidibé se zna ophoditi na afrički način. Goste na zabavama oduševljava dugim pričama o kameleonima koje je naučio kao tinejdžer u školi za obrezivanje. “Michaelu ne možete reći ne”, kaže njegov prethodnik, Peter Piot, Belgijanac koji ga je preoteo od Unicefa. “U prosincu sam bio na konferenciji u Etiopiji te sam tada po prvi puta čuo da afričke zemlje priznaju kako imaju problem s AIDS-om. Nisu toliko razgovarali o donatorima, već o tom problemu kao vlastitom. Mislim da on ima velike veze s time.” Djelomice zahvaljujući Sidibéovom lobiranju, Južna Afrika i Kina mijenjaju svoj pristup ovoj epidemiji, a nada se da će za njima uskoro uslijediti i Rusija te Indija.

Zloglasno konzervativna Afrička Unija osnovala je vijeće koje bi trebalo pružiti pomoć onima koji su ranije bili zanemarivani – homoseksualcima, prostitutkama i narkomanima. Južnoafrički ministar zdravstva Aaron Motsoaledi kaže da ga je Sidibé nemilosrdno proganjao na konferenciji UNa u New Yorku sve dok se nije pristao s njime upoznati. Udružili su se u nastojanju da od novog predsjednika Jacoba Zume dobiju obećanje da će u proračunu odvojiti više novca za lijekove za AIDS. “Ustrajao je u tvrdnji da Južnoafrička Republika mora preuzeti vodstvo u Africi po pitanju AIDSa. Ja sam ga upitao: A što je s Bocvanom? Ali on nije odustajao”, priča Motsoaledi. Sidibé kaže da se pozvao na Zumin osjećaj za društvenu pravdu te mu ukazao da će spašeni životi biti njegova najplemenitija baština. Zuma je 2010. godine povećao državni proračun za AIDS za 30 posto te zajedno sa Sidibéom javno obavio testiranje na tu bolest. Isto je uradilo i trinaest milijuna Južnoafrikanaca, dok se njih pola milijuna liječi. Sidibé se također susreo s Goodwillom Zwelithinijem, kraljem plemena Zulu, jednoga od najvećih afričkih plemena te mu podastrijeo dokaze da se obrezivanjem (koje je zabranjeno još 1820-ih) muškarce štiti od AIDSa. Kralj je 2010. naredio svim muškim pripadnicima plemena (njih oko pet milijuna) da se podvrgnu tom zahvatu. Iako još uvijek gubimo u svjetskoj borbi protiv AIDSa, gubimo manje. Prije četiri godine na svakih sto osoba koje se liječe dolazilo je 250 novo zaraženih, dok je danas taj broj pao na 200. Sidibé priznanje za to odaje kombinaciji velikodušnosti donatora, naročito Sjedinjenih Američkih Država i svakodnevnim, ali ključnim društvenim promjenama, kao što je činjenica da se odrasli upuštaju u manje izvanbračnih odnosa te da su roditelji počeli s djecom razgovarati o seksu.

Javno je čestitao indijskoj “hijra” zajednici eunuha i transseksualaca na sudskom pobijanju državnih zakona o sodomiji koji su bili stari preko 160 godina. Također se žustro borio i protiv strogih afričkih zakona protiv homoseksualaca, protiv zločina iz mržnje kao što su “korektivna silovanja” lezbijki od strane južnoafričkih bandi i protiv opće raširenog mišljenja da je homoseksualnost zapadnjački uvozni proizvod. Kinu je nagnao da prizna kako se HIV ubrzano širi među njezinim homoseksualcima i narkomanima te da pola milijuna Kineza koji rade u Africi i 40 milijuna radnika migranata, od kojih mnogi posjećuju prostitutke, predstavljaju potencijalno rizičnu skupinu. Kina je ubrzo potpuno preinačila neke od svojih mjera. Premijer Wen Jiabao u UN-u 2010. godine je pričao o tome kako oboljelima od AIDS-a treba pomoći i o mjerama protiv droge nulte tolerancije te njihovom zamjenom mjerama koje odobravaju uporabu metadona i razmjenu igala.Sidibé je svoje lobiranje fokusirao na države u razvoju – Brazil, Rusiju, Indiju, Kinu i Južnu Afriku. Tvrdi da će one, ako preuzmu vodstvo u pojedinačnim regijama, povući ostale za sobom. “U mom se selu govorilo: Ako želiš ubiti zmiju, moraš je udariti po glavi”, kaže Sidibé. “U Africi je Južna Afrika glava epidemije.”

Donald G. McNeil Jr.