Kada bi najveće svjetske kompanije bile financijski odgovorne za troškove zagađenja i ostale štete učinjene prirodnom okolišu, prihodi bi im se smanjili za trećinu, pokazala je nova još neobjavljena studija Ujedinjenih naroda. Izvještaj se pojavio zbog sve veće zabrinutosti što nitko ne mora platiti za veći dio korištenja, gubitka i nanošenja štete okolišu.

Naime, prirodni okoliš trpi velike posljedice zbog rasta zagađivanja i sve manjih površina plodnog tla. Krajem ove godine još jedna UN-ova studija, nazvana “Stern za prirodu”, prema utjecajnom izvještaju o ekonomiji klimatskih posljedica koju je izradio Nicholas Stern, pokušat će odrediti troškove globalne štete za okoliš te predložiti način kako bi se to spriječilo. Izvještaj, koji će predvoditi ekonomist Pavan Sukhdev, najvjerojatnije će se založiti za ukidanje milijarde dolara vrijednih poticaja namijenjenih štetnim industrijama kao što su poljoprivreda, energetika i transport te će zatražiti strožu regulaciju i veće poreze za kompanije koje uzrokuju štetu. Prije promjena koje će imati duboke posljedice, ne samo na korporativne profite već i na njihove kupce, mirovinske fondove i druge investitore, inicijativa “Principi za odgovorno investiranje” koju podupire UN te UN-ov Program za okoliš zajednički su naredili istragu aktivnosti 3000 najvećih javnih kompanija u svijetu, uključujući i imena poput indeksa FTSE 100 i drugih velikih burzovnih tržišta. Studija, koju je provela konzultantska kuća Trucost iz Londona i koja bi trebala biti objavljena ovog ljeta, otkrila je da je ukupna šteta u 2008. godini iznosila 2,2 bilijuna dolara, što je više od nacionalnih ekonomija velike većine država u svijetu. “Ovo o čemu govorimo je potpuno nova paradigma”, kaže Richard Mattison, glavni operativni direktor Trucosta i čelnik tima koji je radio na izvještaju. “Ove činjenice predstavljaju velike rizike za globalnu ekonomiju, a tržišta nisu u potpunosti svjesna tih rizika niti znaju kako bi se s njima nosili”, dodaje Mattison. Najveći pojedinačni utjecaj u 2,2 bilijuna dolara vrijednoj procjeni, na koju otpada više od polovice ukupnog iznosa, jest emisija stakleničkih plinova koje se smatra glavnim krivcem za globalno zagrijavanje. Ostali “veliki” troškovi su lokalna zagađenost zraka štetnim česticama i šteta uzrokovana pretjeranom upotrebom i zagađenjem tekuće vode. Pravi iznosi mogli bi biti čak i veći jer iznos od 2,2 bilijuna dolara ne uključuje štetu uzrokovanu kućanstvima i vladinom potrošnjom dobara i usluga, kao što su energija iskorištena za uporabu kućanskih aparata ili otpada, “socijalih utjecaja”, poput migracije ljudi iz zagađenih područja ili dugoročnih utjecaja druge štete nevezane za klimatske promjene. Izvještaj ne uključuje ni dugoročne utjecaje ili probleme poput otrovnog otpada.