Znanstvenici koji proučavaju korijene Homo sapiensa, modernog čovjeka, ostvaruju napredak u tri različita smjera. Fosili kostiju otkrili su anatomske promjene, a genetska istraživanja upućuju na ishodište i vrijeme rađanja modernog čovjeka. Isto tako, arheologija otkriva drevne tragove koji odražavaju apstraktno i kreativno razmišljanje te rast svijesti o sebi. U lipnju su znanstvenici objavili iznenađujuću vijest da su slikarije u španjolskim špiljama znatno starije nego što se ranije mislilo te da potječu iz vremena neandertalaca. Britanski paleoantropolog Chris Stringer vodeći je stručnjak za evoluciju modernog čovjeka. Ovaj je šezdesetčetverogodišnji znanstvenik antrolopog Prirodoslovnog muzeja u Londonu te član Kraljevskog društva Velike Britanije. Slijedi skraćena verzija našeg razgovora.

Objasnite nam, molim vas, naslov svoje nove knjige.
Naslov knjige jest “Lone Survivors: How We Came to Be the Only Humans on Earth” (Jedini preživjeli: Zašto smo jedini ljudi na Zemlji). Ako se vratimo 100.000 godina u prošlost, što nije tako davno u geološkom smislu, vidjet ćemo da je tada postojalo šest vrsta ljudi, a sve su te druge vrste nestale.

Napisali ste da 1970. godine porijeklo modernog čovjeka nije bila tema vrijedna pozornosti znanstvene zajednice. Što se promijenilo?
Tada su neki smatrali da nema jedinstvenog porijekla, da smo se razvijali diljem svijeta. Vladao je stav da se ranija vrsta, Homo erectus, u različitim regijama razvila u modernog čovjeka. Takav je pogled nazvan multiregionalizmom. Smatralo se da smo mi ostali jedina vrsta zato što je došlo do miješanja različitih populacija. Tako su, naprimjer, europski neandertalci preci današnjih Europljana, a kineski Homo erectus predak današnjih Azijaca. Smatralo se da je javanski čovjek drevni predak današnjih australskih domorodačkih naroda. Analiza DNK uvelike je utjecala na istraživanja. Danas imamo genome neandertalaca te denisovaca, tog neobičnog sibirskog naroda.

Što je s afričkom Evom?
Tako smo dobili približan datum genetskog izvorišta modernog čovjeka u Africi. Objava o mitohondrijskoj Evi 1987. bila je ključna. Pojavio se neovisan podatak o našoj mitohondrijskoj DNK, koji je upućivao na to da smo potekli iz jedinstvene populacije prije dvjestotinjak tisuća godina. Afrika je jedina pokazala prijelaz od drevnog do modernog čovjeka.

Vi smatrate da moderni čovjek nije potekao iz samo jednog žarišta u Africi.
Podaci o DNK pokazuju da gotovo svaki naš gen ima vlastitu evolucijsku povijest pa, stoga, ne postoji jedinstvena lokacija u Africi odakle smo genetski potekli. Afrika je golem prostor na koji utječe Sredozemlje, Sjeverni Atlantik, Južni Atlantik, Južni ocean te monsuni koji pušu s Indijskog oceana. Populacije u različitim područjima kratko bi rasle, razvijale nove ideje, a onda vjerojatno izumrle pod utjecajem klimatskih promjen, ali prije toga uspjele su razmijeniti gene, oruđe i strategije ponašanja. To se nastavilo događati te konačno uviđamo da su se moderni uzorci ponašanja i građe stopili iz tih različitih regija te prije otprilike 60.000 godina stvorili modernog čovjeka.

Špiljska umjetnost u Europi utjecala je na stav da je moderan razvoj ondje započeo prije 40.000 godina. Koliko je opravdan taj novi stav?
Rekao bih da je moderni čovjek po napuštanju Afrike, prije otprilike 60.000 godina, već po ponašanju bio sličan današnjemu.

Prihvaćate li nove dokaze o miješanju neandertalaca i Homo sapiensa?
Ti su dokazi snažno odjeknuli u proteklih nekoliko godina. Rekonstruirali smo genom neandertalaca i stvarno se pokazalo da ljudi izvan Afrike nose otprilike 2,5 posto neandertalske DNK. Očito je došlo do održivog miješanja.

Tko su bili denisovci?
To je zapanjujuće otkriće. Nekoliko zuba i kost prsta dali su nam genom koji je objavljen na internetskoj stranici Instituta Max Planck za evolucijsku biologiju u Leipzigu. Čini se da su denisovci bili rani ogranak neandertalske linije. Poznajemo ih samo iz jednog nalazišta u Sibiru, a njihova se DNK pojavljuje kod današnjih ljudi, u Australiji i Novoj Gvineji. To je zadivljujuće.

Budućnost uz AI

Kako AI mijenja tržište rada i hoće li AI vještine biti novi kriterij u zapošljavanju?

Digitalna revolucija

Domaća aplikacija koja olakšava svakodnevno upravljanje novcem

Je li moguće klonirati te izumrle vrste?
Teoretski govoreći, mogli bismo presaditi te denisovske mutacije u genom današnjeg čovjeka, usaditi ih u jajašce i stvoriti denisovca, ali to bi bilo posve neetično.

Kakva je budućnost ljudske evolucije?
Genetičari su pokazali koliko se genetskih promjena dogodilo u posljednjih nekoliko tisuća godina jer smo doživjeli velike promjene u urbanizaciji, poljoprivredi, a naročito stilu života. Sve je to utjecalo na naš genetski sastav. Selekcija je i dalje na djelu što se tiče mnogih ljudskih populacija, a svatko od nas u odnosu na svoje roditelje nosi oprilike 50 mutacija DNK. Još uvijek se razvijamo i dalje ćemo se razvijati.

John Noble Wilford