Gotovo samostansku tišinu ovog otočića, koji je kratkom vožnjom broda udaljen od Venecije, posljednjih nekoliko mjeseci narušava strašno glasan zvuk pila i strojeva. Jedno krilo tvornice koju je krajem 19. stoljeća sagradila Societa Veneziana Conterie e Cristallerie, nekoć najveća tvornica stakla na otoku Muranu, pretvara se u luksuzni hotel sa 130 soba, a otvorit će se na ljeto 2012. godine.

Na vrhuncu proizvodnje tijekom dvadesetih i početkom tridesetih godina prošlog stoljeća u tvornici je bilo čak 1000 stalno zaposlenih, uz otprilike 4000 povremenih radnika. Međutim, tvornica je 1992. godine zatvorena zbog promjene ukusa i brze globalizacije ekonomije. Kraj obližnjeg se kanala još jedna bivša tvornica stakla mijenja u vrhunski hotel lanca Kempinski, koji će biti otvoren 2013. godine. Plan preuređenja jedne manje tvornice stakla u novi hotel još je u povojima. Nicanje novih hotela odraz je radikalne promjene imidža otoka na kojem se staklarstvo razvijalo od 1291. godine, kad su gradske vlasti Venecije peći za staklo preselile na Murano, na sigurnu udaljenost od svojeg glavnog otočja. Vrhunac popularnosti muransko je staklo doživjelo tijekom pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, kad su brodovi nakrcani proizvodima od stakla – minijaturne životinje, stakleni servisi, vaze i fini lusteri rokoko stila načinjeni od stotina komada stakla – plovili na sve strane kako bi zadovoljili nezasitna strana tržišta. U to je vrijeme većina stanovnika otoka Murana, kojih danas ima oko 4600, radilo u proizvodnji stakla. Dječaci bi i prije navršene desete godine života počeli raditi na pećima i čitav život brusili svoje vještine. Međutim, danas su stvari znatno drukčije. Ne postoje službeni podaci o godišnjem prihodu od staklenih umjetnina, no Gianni De Checchi, tajnik obrtničke trgovačke udruge Confartigianato di Venezia, kaže da se kreću oko 150 milijuna eura. Prije deset godina, kaže, prihod se kretao oko 200 milijuna eura, a granična dobit svake se godine smanjivala zbog porasta troškova proizvodnje i rada.

Plasmanu proizvoda iz Murana naštetili su i znatno jeftiniji proizvodi lošije kvalitete iz Kine i istočne Europe. “Tvrtke su doživjele masakr”, kaže Gianluca Vecchi, izvršni direktor Andromede, tvornice lustera i rasvjetnih tijela koja, prema njegovim riječima, također grca u problemima. “Previše se toga dogodilo u vrlo malo vremena, a suze su nam davno presušile.”Otočani su sad prisiljeni okrenuti se budućnosti bez stakla. Zbog blizine Venecije na otoku se već razvija turistička industrija, no Murano je provincijska sredina – ima tek dva hotela i nekolicinu malih hotela koji mogu primiti samo 72 gosta. Usto, noćni život gotovo i ne postoji. “Ako Murano postane nova turistička baza, kao što se mi nadamo, grad će ponovno zaživjeti”, smatra Francesco Paternostro, izvršni direktor Lagare, investicijske grupe iz Milana koja gradi hotele na nekadašnjim tvorničkim posjedima. Grupa se odlučila za ulaganje u Murano, kaže, jer je potražnja za hotelskim smještajem u tom dijelu Italije jako velika, a jeftinije je nego graditi u Veneciji. Siguran je da Murano ima prepoznatljiv i primamljiv šarm. “Ljudi će početi odavde odlaziti na jednodnevne izlete u Veneciju, a ne obrnuto kako je dosad bilo”, kaže Paternostro. Kako god se budućnost otoka razvijala, staklo će uvijek biti prepoznatljiv simbol Murana, kaže Guido Ferro, čija se tvrtka donedavno bavila prodajom i servisom peći za staklo, a sad se polako uvode u posao s hotelima. “Ljudi dolaze na Murano jer žele vidjeti peći”, tvrdi Ferro.

Elisabetta Povoledo