U manje od deset godina, pala je stara modna garda. Preminuli su Yves Saint Laurent, Alexander McQueen, Richard Avedon i Helmut Newton; Valentino je otišao u mirovinu; Carine Roitfeld napustila je pariški Vogue, a John Galiano je otpušten.

Ovaj egzodus događa se u razdoblju kad su zahtjevi koji se nameću dizajnerima iz dana u dan sve veći, a nova generacija mladih dizajnera i medijskih mogula transformira poimanje mode.Modne ustanove prije su kombinirale kreativnost i komercijalizaciju. Visoka moda bila je ekskluzivna arena umjetnosti i umijeća, ali danas je preostalo tek 11 službenih modnih kuća, dok se ostatak industrije fokusira na nosivu odjeću. Dizajneri su nekoć koristili visoku modu za propitivanje estetskih ograničenja. André Courreges, Yohji Yamamoto i Martin Margiela u prošlom su desetljeću iznenadili modni svijet ekstremnim oblicima, ali i doživjeli brojne financijske nedaće, od kojih je najnovija Courregeseova prodaja ulagačima iz siječnja. Premda se na visoku modu i dalje gleda s divljenjem, njezina važnost i društveni utjecaj postali su upitni. Jedinstvene i iznimne kreacije koje zahtijevaju golemu količinu vremena i sredstava rezervirane su za crveni tepih ili kazalište te u pravilu nikad ne ostvaruju istinski cilj mode: transformaciju svakodnevne stvarnosti. Umjesto toga, komercijalna isplativost postala je prioritet, a dobar primjer toga je događaj iz prošlog mjeseca, kad je Bulgari, draguljarnica u obiteljskom vlasništvu s tradicijom od 127 godina svojevoljno prodala većinski udio lukuznom konglomeratu LVMH Möet Hennessy Louis Vuitton.Kad god dođe do smjene stare garde, vrhunske modne kuće počnu tragati za najboljim mladim dizajnerima. Kad je 1957. godine preminuo Christian Dior, kormilo je predano Saint Laurentu, tada dvadesetjednogodišnjaku, koji je na tom položaju izdržao samo tri godine. Povjesničari raspravljaju je li do toga došlo zbog njegove iznimne kreativnosti ili nesposobnosti da podnese pritisak.

Ista rasprava ponovno je oživjela s posljednjim ispadima; McQueenovim prošlogodišnjim samoubojstvom, Gallianovoj pijanoj tiradi i otkazom 1. ožujka te sa slučajem Christophea Decarnina iz Balmaina, koji se prošlog mjeseca nije pojavio na vlastitoj reviji, navodno zbog iscrpljenosti. Balamain je 6. travnja objavio kako se rastaje od dizajna.Od dizajnera se očekuje kreiranje predsezonske i sezonske linije te linije za odmor, prilikom čega bi trebali i predstaviti estetsku nit vodilju cijele kompanije kroz modne dodatke, parfeme, licence i internetsku ponudu. Talent jedne osobe više se ne odnosi samo na njegov ili njezin stvaralački potencijal, već na sposobnost da zadovolji globalno tržište čija potražnja neprestano raste.I dok se moda oduvijek oslanjala na kult osobnosti, uloge se sada mijenjaju. Izdavači s brojnim vezama danas imaju manje utjecaja od Twittera, dizajnerske i manekenske nade otkrivaju se u natjecateljima “reality emisija” na televiziji, a novinare veterane zamijenili su brzi blogeri. “Kako to da četrnaestogodišnjakinja komentira modno zbivanje iz prvog reda, a vodeći ljudi modne industrije donose odluke na temelju njezinih komentara”, pita se Sibylle Klose, modna predsjednica pariške Akademije za umjetnost i dizajn. Moda je nekoć bila tema razgovora isključivo s njom upoznate elite, a danas je “postala razgovor brojnih sudionika koji se vodi iznimno brzo, a u kojemu je sud kupca najbitniji”.

Najnovija suradnja modne kuće H&M s Elin King, švedskom modnom blogericom, dokaz je da nove medijske ličnosti diktiraju modom s osjećajem za masu. “Suština mode je u promjeni i oduvijek je bila u promjeni”, objašnjava Sibylle. Novi američki ključni dizajneri, primjerice Proenza Schouler, Rodarte i Alexander Wang, izrađuju nosivije kreacije. Ti dizajneri dokazali su se u prošlom desetljeću, ali već su ostvarili suradnje i potvrde kakve su njihovi prethodnici stvarali cijeloga života. Novi europski dizajneri kao što su Gareth Pugh i Haider Ackermann koriste odvažnije forme, ali glede financijskog partnerstva i podrške industrije puno više su strateški nastrojeni. Lisa McAnulty, dizajnerica u Parsonsu, smatra da “modna industrija utjelovljuje dvodijelnu zagonetku: posao ne može preživjeti bez inovativnosti, a kretivnost bez financijskih sredstava”. Mladi dizajner Hari Greenough smatra da smo “na rubu nove prekretnice, ali ne znam kojim putem krećemo. Za pet godina modna industrija vjerojatno će biti neprepoznatljiva, ali ne smijemo ne gledati naprijed”. Premda mladi dizajneri balansiraju između kreativnosti i zarade te istodobno zadovoljavaju potrebe šire publike, to ne podrazumijeva nedostatak kreativnosti. Kad god dođe do pada stare garde, rodi se strah od novine. No upravo to iščekivanje pogonsko je gorivo mode.

Rachel K. Ward, spisateljica iz Pariza, autorica je knjige “All for Nothing” koju je objavio Antropos Press.