EN DE

Materijal od kojeg se tvore snovi

Autor: The New York Times
25. srpanj 2010. u 22:00
Podijeli članak —

Nekoliko dana prije atentata predsjednik Lincoln navodno je sanjao vrlo živopisan san o vlastitoj smrti. Paul McCartney melodiju slavne pjesme “Yesterday” čuo je u snu premda se probudio pjevušeći riječi “jaja na kajganu”.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

A i Freud i Jung imali su ponešto reći o snovima. Dalijevsko carstvo nesvjesnog već dugo nam predstavlja mučne nagovještaje simbolizma i proročanstva. I premda znanost propituje desetljećima prisutne pretpostavke o važnosti i značenju snova, mnogi ih smatraju smjernicama i beskrajnim izvorom mudrosti. Poput McCartneya i Salvadora Dalija, umjetnici nastavljaju iskorištavati vlastite snove kao nadahnuće. U svom najnovijem filmu “Početak” redatelj Christopher Nolan primijenio je futurističke specijalne efekte kako bi evocirao podsvjesne strategije specijalista za umnu špijunažu koji usađuje i izvlači podatke iz mozgova svojih subjekata dok spavaju. Rezultat je luda navala akcije, nadrealnih lokacija i likova koji možda postoje, a možda i ne postoje. Kao što je A. O. Scott i napisao u svojoj recenziji u The Timesu, “Podsvijest, kao što je Freud znao (i Hitchcock i mnogi drugi veliki filmaši), vrhunski je razuzdano mjesto, labirint nedopustivih želja, pomiješanih tajni, šala i strahova.” Neki se glumci, poput Meg Ryan i Harveya Keitela, okreću toj istoj podsvjesnoj stvarnosti radi brušenja svog zanata. U radionicama u New Yorku i Los Angelesu proučavaju jungovsku psihologiju te glume uloge iz vlastitih snova. “Glumci su uvijek u potrazi za novim načinom kako se približiti psihologiji, životu, iskustvu likova koje stvaraju”, rekao je Keitel The Timesu. “Rad na snovima omogućio je glumcima dodatan alat – postavljamo vlastite snove na pozornicu, postavljamo ih na noge.” Oni od nas koji nisu umjetnici također mogu učiti iz snova bez troška psihoanalitičara.

Nekoliko dana prije atentata predsjednik Lincoln navodno je sanjao vrlo živopisan san o vlastitoj smrti. Paul McCartney melodiju slavne pjesme “Yesterday” čuo je u snu premda se probudio pjevušeći riječi “jaja na kajganu”.

A i Freud i Jung imali su ponešto reći o snovima. Dalijevsko carstvo nesvjesnog već dugo nam predstavlja mučne nagovještaje simbolizma i proročanstva. I premda znanost propituje desetljećima prisutne pretpostavke o važnosti i značenju snova, mnogi ih smatraju smjernicama i beskrajnim izvorom mudrosti. Poput McCartneya i Salvadora Dalija, umjetnici nastavljaju iskorištavati vlastite snove kao nadahnuće. U svom najnovijem filmu “Početak” redatelj Christopher Nolan primijenio je futurističke specijalne efekte kako bi evocirao podsvjesne strategije specijalista za umnu špijunažu koji usađuje i izvlači podatke iz mozgova svojih subjekata dok spavaju. Rezultat je luda navala akcije, nadrealnih lokacija i likova koji možda postoje, a možda i ne postoje. Kao što je A. O. Scott i napisao u svojoj recenziji u The Timesu, “Podsvijest, kao što je Freud znao (i Hitchcock i mnogi drugi veliki filmaši), vrhunski je razuzdano mjesto, labirint nedopustivih želja, pomiješanih tajni, šala i strahova.” Neki se glumci, poput Meg Ryan i Harveya Keitela, okreću toj istoj podsvjesnoj stvarnosti radi brušenja svog zanata. U radionicama u New Yorku i Los Angelesu proučavaju jungovsku psihologiju te glume uloge iz vlastitih snova. “Glumci su uvijek u potrazi za novim načinom kako se približiti psihologiji, životu, iskustvu likova koje stvaraju”, rekao je Keitel The Timesu. “Rad na snovima omogućio je glumcima dodatan alat – postavljamo vlastite snove na pozornicu, postavljamo ih na noge.” Oni od nas koji nisu umjetnici također mogu učiti iz snova bez troška psihoanalitičara.

U grupama za snove koje se brzo množe diljem Amerike i drugih zemalja ljudi raspravljaju o svojim snovima. “Ispričati san skupini ljudi može biti vrlo intenzivno iskustvo”, rekla nam je Liz Hill, pripadnica grupe za snove u Unitarijanističkoj crkvi u Ohiju. “To priziva raznolika gledišta, što baca svjetlo na aspekte sna kojih se možda sami ne bismo dosjetili.” No unatoč trajnoj potrazi za poezijom, značenjem i smjernicama koje tražimo u snovima neurološka znanost možda se približava poprilično svakidašnjoj interpretaciji. Kao što je Benedict Carey napisao u The Timesu, snovi su možda više fiziološki nego psihološki, jednostavna priprema za budno stanje svijesti. Neki znanstvenici teoretiziraju da, premda odvojeni od osjeta, naši umovi za vrijeme sna nastavljaju ispaljivati nasumične impulse kako bi stvari i dalje glatko tekle. “Tvrdim da stanje sna nije paralelno stanje, već samo po sebi stanje svijesti, samo bez ulaznih podataka osjetila”, Careyu je rekao doktor Rodolfo Llinás, neurolog na Sveučilištu u New Yorku. A što se tiče onih silnih zloslutnih simbola i proročanstava, istraživanje provedeno na tisuću studenata s Harvarda i Carnegie Mellona spomenuto u The Timesu navodi na zaključak da sklonosti i predrasude igraju važnu ulogu u našoj interpretaciji vlastitih snova. Drugim riječima, vidimo ono što želimo vidjeti. U Freudovu slučaju bio je to seks. Lincoln je možda želio umrijeti. A Paul McCartney možda je samo bio gladan.

Kevin Delaney

Komentare šaljite nanytweekly@nytimes.com

Autor: The New York Times
25. srpanj 2010. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close