Maroko je nedavno odlučio izmijeniti Ustav, u čemu neki vide alternativu krvavim sukobima koji su obilježili Arapsko proljeće. Kao reakcija na val demokratskih promjena koje su poharale regiju otkako su Tunižani u siječnju neočekivano s vlasti svrgnuli dugogodišnjeg diktatora, došlo je do ideje o referendumu o davanju više ovlasti izabranom državnom vodstvu.

Zasad se izborna pobjeda u Maroku čini posve simboličnom: 1. srpnja sam je kralj Muhamed VI. predložio održavanje referenduma, no izmjene Ustava koje bi referendum dopustio i dalje mu omogućuju apsolutnu političku moć te neupitan nadzor nad vojskom. Usto, moć Ustava da unese stvarne promjene uvelike će ovisiti o tome kako se njegov sadržaj primijeni u svakodnevnoj politici. Međutim, pobornici promjena smatraju da su mali koraci najsigurniji put do održivih promjena, a analitičari smatraju da će čak i tim putem susjede nadahnuti da slijede njihov primjer. U krajnjem slučaju, događaji u Maroku posve su oprečni onome što se zbivalo u Tunisu i Egiptu, gdje su se ustupci vođama obili o glavu te dodatno raspirili prosvjede. “Glavna je razlika u odnosu na druge zemlje u regiji ta što ovdašnji prosvjednici nijednom nisu tražili pad vlasti”, kaže Mokhtar El Ghambou, jedan od suosnivača Međunarodnog sveučilišta u Rabatu. “Nije bilo krvoprolića. Mislim da se sad jasno vidi koje su opcije: radikalna promjena i trajna promjena.”Međutim, druge zbivanja u Maroku uznemiruju jer smatraju da će vladari i kontrarevolucionari spremno uništiti priliku za dalekosežne reforme. “Ako se pokaže da revolucija u Egiptu neće donijeti nikakve promjene, u Maroku i sličnim zemljama ljudi će se početi opirati revolucijama”, kaže El Ghambou. Marokansku su evoluciju nadahnuli isti oni problemi koji su doveli do revolucije u Egiptu i Tunisu. Maroko je kraljevina na zapadnom dijelu sjeverne Afrike, gdje živi mnoštvo nezadovoljnih i nezaposlenih mladih ljudi i kojom hara nepotizam te velik jaz između bogatih i siromašnih. Marokanci su najprije spremno podržali događaje u Tunisu i Egiptu te sami izašli na ulice.Iako je vojska tukla prosvjednike, nisu na njih otvorili vatru, a prosvjednici zapravo nisu htjeli svrgnuti kralja s vlasti nego ga usmjeriti prema stvarnoj ustavnoj monarhiji. Muhameda VI. smatraju čovjekom naprednih razmišljanja: ubrzo nakon što je okrunjen, počeo je modernizirati zemlju pa je proveo zakon koji povisuje zakonsku dob žena za udaju i daje ženama pravo na razvod braka.

No širenjem radikalnog islama kralj je usporio s uvođenjem promjena, a čak su ga optužili da tolerira korupciju.Tek su ga ovogodišnji prosvjedi ponovno potaknuli na prijedlog krupnih promjena. Osim što je predložio izmjene ustava, pomilovao je brojne zatvorenike koji su, prema riječima oporbe, u zatvoru završili zbog političkih uvjerenja.Novi prijedlog promjena Ustava podrazumijeva da će premijera i dalje imenovati kralj, ali će kandidata izabrati među pripadnicima stranke koja u parlamentu osvoji većinu. Premijer će po novome birati ministre u vladi, no ipak mu je potrebna kraljeva potvrda izabranog kabineta. No promjene su dio naroda ipak razočarale.“Kralj se ponaša kao da ključeve daje premijeru, ali će rezervni ključ ipak sačuvati uz sebe”, piše Karim Boukhari, urednik i izdavač tjednika Tel Quel. Prosvjednici prijete da će se i dalje okupljati na ulicama.“Novi Ustav nije prihvatljiv. Sklepali su ga u hodnicima kraljeve palače”, tvrdi novinar i borac za ljudska prava Zineb El Rhazoui. Analitičari smatraju da druge monarhije vjerojatno neće slijediti primjer Maroka jer se radi o bogatijim i konzervativnijim narodima, koji su, stoga, manje skloni zalagati se za demokraciju. Vladari Jordana i Alžira predložili su političke reforme, no zasad se ne zna hoće li ih i provesti. Jordanski kralj Abdulah II. promijenio je sastav ministara kako bi primirio prosvjednike, no zbog situacije u regiji vjerojatno se spremaju i veće promjene. “Pažljivo prate situaciju u susjednoj Siriji i jako ih brine nestabilnost”, kaže Muhammad Abbas Nagi iz Centra za političke i strateške studije Ahram u Kairu. “Nije im ugodno razmišljati o mogućem razvoju situacije ako krenu reagirati na prosvjedničke povike za promjenom.”No čak i ako se nijedna zemlja ne povede za primjerom Maroka, kraljev potez svejedno je vrijedan primjer za reformatore. “S jedne strane imate situaciju u Libiji, kojoj niti jedan arapski narod ne teži, a s druge Maroko”, kaže Haoues Seniguer, profesor s Instituta za političke studije u francuskom Lyonu. “Neke bi vlade ova uspješna strategija osujećivanja prosvjeda sigurno mogla nadahnuti.” Mnogi kraljevi pristaše smatraju da promjene nisu idealne, ali da su najbolji mogući korak naprijed. “Egipćani se i dalje gađaju kamenjem, a mi već imamo novi Ustav”, kaže pedesetpetogodišnji Rachid Benmami dok sjedi u jednom kafiću u Casablanci. Vadeći i ljubeći sliku Muhameda VI. kaže: “Hvala Bogu na našem kralju.

Nadim Audi