Referendum zaposlenih u Fiatovu pogonu Mirafiori u Torinu mijenja i budući odnos između sindikata i poslodavaca u Italiji. Naime, radnici su prihvatiti izmijene svojih radnih ugovora, među kojima i smanjenje stanke za odmor sa 40 na 30 minuta, a što je bio uvjet za ulaganja od milijardu eura u proizvodnju nova dva modela automobila.

Pobjeda fleksibilnosti
Sve sindikalne organizacije, osim FIOM-a, strojarskog ogranka nacionalnog sindikata CGIL, predlagale su prihvaćanje programa predsjednika Uprave Fiata Sergia Marchionnea. FIOM je držao kako se tim zahtjevima smanjuju dostojanstvo radnika i stečena prava, pa i pravo na štrajk. Ipak, od 5431 zaposlenih s pravom glasovanja na birališta unutar tvornice odazvalo se 5060 zaposlenih od kojih je 54,05% glasovalo za prijedlog Uprave, dok ih je 45,9% bilo protiv. Marchionne je takvo glasovanje ocijenio hrabrim, zahvalio je radnicima i naglasio kako je to povijesni preokret. Političari desnog centra su također zadovoljni rezultatima referenduma, a i najjača oporbena stranka lijevog centra, Demokratska stranka (bivša Komunistička partija), bila je za prihvaćanje Marchionneova plana, jer jamči ulaganja u industriju i zaposlenost.Čelnik drugog sindikata, CISL Raffaele Bonanni, govori o važnoj pobjedi, a tajnik UIL-a Luigi Angeletti naglašava kako je “pobjedio argument rada”. Glavni tajnik FIOM-a. Maurizio Landini drži kako bi uprava Fiata trebala otvoriti nove pregovore sa sindikatima, a glavna tajnica sindikata CGIL, pod čijom je kapom i FIOM, Susanna Camusso drži kako je “nemoguće upravljati tvornicom bez suglasja radnika”. “Rezultat glasovanja u Fiatu je velika pobjeda fleksibilnosti radu”, rekao je čelnik CISL-a Raffaele Bonanni. Iako su sindikalne konfederacije podijeljene ta je pobjeda važna jer je njome razbila okoštalost sindikata koji su se ranije radije odlućivali za zatvaranje neke tvornice nego za prihvaćanje novih radnih uvjeta. Zbog takvih sindikata u Italiju ne dolaze nova ulaganja, štoviše, na na začelju je zemalja Europske unije po privlačenju stranog kapitala. Takav, često iracionalan otpor sindikata teško je shvatljiv jer se ni u Fiatu neće uvesti ništa što već ne postoji u automobilskoj industriju drugih zemalja, na čelu s Njemačkom i Francuskom.

Industrija ostaje u Italiji
Sada se otvara prostor i za stvaranje potpuno drugačijih radnih ugovora, odnosno koji neće biti utemeljeni na nacionalnim radnim ugovorima, već će se stvarati ne samo drugačiji prema radnim kategorijama, već i prema lokaciji tvornice, odnosno radnom mjesta. Drugačije će biti plaćeni radnici za isti rad na sjeveru i na jugu zemlje, odnosno sve će biti feksibilnije, ali će ipak industrija ostati u Italiji. Jer bolje je raspravljati o uvjetima rada u industrijskom pogonu, nego nemati industrijske pogone i nemati o čemu raspravljati.