Šanse da čujete razgovor na vlaškom, varijanti istrorumunjskog jezika, veće su u Queensu nego u udaljenim planinskim selima u Hrvatskoj koje su stanovnici, danas iseljenici u New Yorku, napustili davnih dana. U rimokatoličkoj crkvi u Bronxu jedanput mjesečno drži se misa na jeziku naroda Garifuna, aravakanskom jeziku koji su razvili potomci afričkih robova doseljeni u središnju Ameriku nakon brodoloma u blizini Svetog Vincenta u Karipskom moru.

Danas je jezik Garifuna gotovo jednako rasprostranjen na području Bronxa i Brooklyna kao što je u Hondurasu i Belizeu. Rego Park, četvrt u Queensu, dom je Husnija Husaina koji je, koliko mu je poznato, jedini govornik mamujua, austronezijskog jezika koji je usvojio odrastajući u zapadnoj provinciji indonezijskog otoka Sulawesija. Husni Husain (67) nema s kime razgovarati, čak ni sa suprugom i djecom. “Moja supruga je s Jave, a djeca su rođena u Jakarti – nemaju nikakve veze s područjem Mamujua. Ne čitam knjige na mamujuu. Ne objavljuju ih. Govorim mamuju samo kad posjetim rodni kraj ili kad razgovaram s bratom telefonski.” Oni su samo dio zadivljujuće riznice ugroženih jezika koji su se ukorijenili u New Yorku, nastalih u svim krajevima zemaljske kugle i danas prisutnijih u New Yorku nego igdje drugdje. Iako nema točnih podataka, stručnjaci smatraju da se u gradu govori čak 800 jezika. “New York je glavni grad jezične raznolikosti svijeta”, smatra Daniel Kaufman, povremeni profesor lingvistike pri Centru za poslijediplomske studije Sveučilišta u New Yorku. “Nalazimo se u samom epicentru ugroženosti i okruženi smo jezicima koji za 20 ili 30 godina neće više postojati.” U želji da glasovi ne utihnu, profesor Kaufman inicirao je projekt pod nazivom “Savez ugroženih jezika” (Endangered Language Alliance) kojem je cilj identificirati i zabilježiti jezike koji izumiru s obzirom na to da mnogi od njih i nemaju pisani oblik, te potaknuti govornike da sunarodnjake uče svoj jezik. Ranjivi strani jezici za koje se smatra da se govore u New Yorku uključuju aramejski, kaldejski i mandejski iz porodice semitskih jezika, buharski (jezik buharskih Židova, koji ima više govornika u Queensu nego u Uzbekistanu i Tadžikistanu), jezik Chamorro (s Marijanskih Otoka), irski gelski, kašupski (iz Poljske), urođenički jezici Meksika, pensilvanijski nizozemski, retoromanski (koji se govori u Švicarskoj), romski (s područja Balkana) i jidiš. U sklopu istraživanja planirano je ispitivanje stanovnika male afganistanske četvrti u Queensu kako bi se utvrdila prisutnost ormurskog, koji navodno govori samo mali broj ljudi u Pakistanu i Afganistanu. Savez ugroženih jezika primijenit će tehnike terenskog istraživanja koje se obično koriste na egzotičnim i dalekim lokalitetima s obzirom na to da će s istraživanjem započeti u živopisnim etničkim zajednicama New Yorka.

“Nitko dosad nije istraživao etničke zajednice New Yorka u potrazi za ugroženim jezicima imigranata”, izjavio je profesor Kaufman. Stručnjaci Ujedinjenih naroda i lingvisti slažu se u predviđanjima da će jezik najvjerojatnije nestati nakon jedne ili dviju generacija ako je govorna zajednica premala i u opadanju. Izumiranje jezika ubrzava i rat, etničko čišćenje i obvezno školovanje na službenom jeziku države. Tijekom desetljeća je u izoliranim sjeveroistočnim predjelima istarskog poluotoka hrvatski uzimao mjesto vlaškom koji su govorili Istrani, a smatra ih se najmanjom etničkom skupinom Europe. Međutim, nakon što su napustili Hrvatsku, Istrani su ponovno počeli govoriti vlaški. “Cijela su sela ostala prazna”, izjavila je Valnea Smilović (59) koja je šezdesetih došla u SAD sa svojom obitelji. “Većina nas danas živi u Americi.” Valnea Smilović govori vlaški s majkom koja ima 92 godine i zna nešto engleskog, kao i njezini braća i sestre. “Ali slabo govore”, kaže Valnea s obzirom na to da njezin suprug govori samo hrvatski, a sin, rođen u SAD-u, govori engleski i tek nešto hrvatskoga. “Jesam li zabrinuta što naša kultura nestaje?” upitala je Valnea Smilović. “Što sam starija, sve više razmišljam o tome. Stari umiru i jezik umire s njima.” Profesor Kaufman angažirao je četrdesetpetogodišnjeg Daowda I. Saliha, izbjeglicu iz Darfura koji živi u New Jerseyu, da predaje masalitski, plemenski jezik njegova kraja, studentima lingvistike na Sveučilištu u New Yorku. “Jezik je identitet”, rekao je Salih koji u Americi živi posljednjih deset godina. “Tolika su afrička plemena u Darfuru izgubila svoj jezik. Ovo je zemlja novih prilika, i studenti nam mogu pomoći zapisati ovaj jezik da se ne izgubi.”

Sam Roberts