U ovom sušnom području, čije ime znači “žedna zemlja”, a prostire se na otprilike 1200 kilometara između Johannesburga i Cape Towna, kiša je vrlo rijetka. Unatoč tome, Shell i nekolicina drugih velikih tvrtki koje se bave energetikom planiraju u ovom kraju crpiti tisuće izvora zemnog plina pomoću nove tehnologije bušenja za koju po izvoru treba i do 3,7 milijuna litara vode, a možda i više. Tvrtke će također morati osmisliti način za rješavanje toksičnih otpadnih voda jer je najbliže odlagalište ili pogon za odvajanje industrijskog otpada udaljeno stotinama kilometara. Južnoafrička Republika je jedna od mnogih zemalja koje nastoje prodrijeti do dosad nedostupnih zaliha zemnog plina, koje su zarobljene u škriljevcu u dubokim slojevima tla.

Tehnologija hidrauličkog probijanja omogućit će novu zaradu putem poreza na plin, stvoriti tisuće novih radnih mjesta, a elektrane će proizvesti električnu energiju za otprilike 10 milijuna Južnoafrikanaca koji žive bez nje. No mnoge ovdašnje lokacije i lokacije na drugim kontinentima koje naftne kompanije i osiromašene vlade uzimaju u obzir za iskapanja nalaze se na osjetljivim područjima s nedovoljnim resursima, političkom voljom i iskustvom da bi se iskapanje provelo na siguran način. Michael Klare, profesor globalne sigurnosti na Koledžu Hampshire u Massachusettsu, kaže da bi novi izvori zemnog plina iz škriljevca mogli smanjiti geopolitičku važnost zemalja koje su, povijesno gledano, najveći proizvođači plina, uključujući Iran, Katar i Rusiju. Nove su metode bušenja blagodat za američke tvrtke kao što su Halliburton, Chesapeake Energy i Exxon Mobil, koje imaju znatno više iskustva s plinom u škriljevcu, a time je izglednije da će sklopiti unosne poslove u inozemstvu. Više od trideset zemalja, među kojima su i Kina, Indija i Pakistan, danas razmišljaju o hidrauličkom probijanju zemnog plina i nafte. U Sjedinjenim Američkim Državama se zbog plina iz škriljevca povećala dostupnost goriva, zbog čega su cijene pale, a koristi imaju i industrijski pogoni koji se plinom koriste u proizvodnji te potrošači koji o njemu ovise što se tiče električne energije, grijanja i kuhanja. Vlada Indonezije, naprimjer, razmatra bušenje škriljevačkog plina u jednom dijelu Jave gdje je bušenje 2006. dovelo do erupcije blatnog vulkana, u kojoj je, prema navodima međunarodnog tima znanstvenika, smrtno stradalo najmanje 13 ljudi, a 30.000 stanovnika 12 sela ostalo bez doma. Indonezija je veliki izvoznik ukapljenog zemnog plina, no ne uspijeva zadovoljiti domaću potražnju. Prema riječima stručnjaka za energetiku, škriljevački plin u Poljskoj vjerojatno čini trećinu izvora zemnog plina u Europi, što bi moglo smanjiti ovisnost Poljske o Rusiji, od koje Poljska trenutno kupuje 60 posto plina. Međutim, izvještaj koji je tvrtka za istraživanje tržišta Bernstein Research objavila u travnju 2010. pobudio je zabrinutost zbog troškova i rizika bušenja škriljevačkog plina jer je Poljska gusto naseljena, gospodarstvo joj ovisi o poljoprivredi, a poljoprivrednici će se za vodu morati natjecati s bušiteljima.

Američka inicijativa
Za hidrauličko probijanje potrebne su velike količine vode koje se miješaju s kemikalijama i pijeskom i tom se smjesom pri visokom tlaku razbijaju stijene i oslobađa plin. Nakon razbijanja veći se dio vode iz svakog izvora vraća na površinu pomiješan s toksičnim kemikalijama. U SADu, gdje je tehnika bušenja s velikom količinom vode i osmišljena, vlada je preuzela ulogu glavnog promicatelja širenja tehnologije u inozemstvu te drugih projekata na području energetike, uključujući izgradnje infrastrukture za crpljenje i prijevoz ukapljenog zemnog plina. U protekle tri godine predsjednik Obama promicao je iskapanje škriljevačkog plina tijekom posjeta Kini, Indiji i Poljskoj. “Vjerujemo da u tehnologijskom smislu postoje odgovarajući kapaciteti za crpljenje plina na posve siguran način”, rekao je predsjednik Obama tijekom govora održanog u Varšavi u svibnju, gdje je Američko veleposlanstvo sudjelovalo u organizaciji međunarodne konferencije o škriljevačkom plinu. Američka banka za uvoz i izvoz u posljednjih je nekoliko godina financirala ponajveće projekte za iskapanje plina u SADu, uključujući najveću transakciju u povijesti banke, 3 milijarde dolara koje je 2009. odobrila za izgradnju plinovoda dugačkog više stotina kilometara te postrojenje za ukapljivanje zemnog plina koje je Exxon Mobil pokrenuo u Papui Novoj Gvineji. Američka uprava za geodeziju nudi obuku i tehnologiju geolozima koji istražuju izvore škriljevačkog plina u Europi. Godine 2009. SAD i Kina potpisali su sporazum o promicanju ubrzanog razvoja iskapanja škriljevačkog plina u Kini, koja ima ogromne zalihe plina u unutrašnjem dijelu Mongolije, na sjeveru zemlje te nemirnoj zapadnoj regiji Xinjiang, kojom haraju suše i separatistički pokreti. Globalna inicijativa Ministarstva vanjskih poslova SADa o razvoju škriljevačkog plina pokrenuta je 2010., a dosad je o hidrauličkom probijanju savjetovala mnoge druge zemlje.

Zabrinutost zbog posljedica
Neki ekonomisti i borci za zaštitu okoliša ističu da će vlade siromašnijih zemalja imati koristi od novog poreznog dohotka i radnih mjesta, no smatraju da neće obratiti pozornost na učinak na okoliš. Također smatraju da mjesno stanovništvo, koje trpi glavni udar zagađenja zraka te moguće zagađenje vode zbog izlijevanja toksičnih otpadnih voda i prometa kamiona koji prate bušenje, neće imati veće koristi. “Ti projekti već sad dovode do inflacije cijena nekretnina i usluga, a osim nekolicine sretnika koji će dobiti privremeni posao na izgradnji, gospodarski bi se uvjeti lokalnih zajednica zapravo mogli pogoršati”, kaže Doug Norlen, voditelj razvoja politike u Pacific Environment, organizaciji za istraživanje i zaštitu interesa koja prati financiranje energetskih projekata u inozemstvu saveznim i poslovnim sredstvima. U Južnoafričkoj republici i mnogim drugim zemljama koje će, kao stvari stoje, započeti s hidrauličkim probijanjem, mineralni izvori koji se nalaze pod nečijim posjedom uglavnom su u vlasništvu države, a ne pojedinca. U ovom zabačenom predjelu, u kojem sunce nesmiljeno prži, gdje je ovaca više nego ljudi, a krajolik su iscrtali hrđavi mlinovi koji crpe vodu, mnogi stanovnici kažu da bi radije da vlada uvede nove vjetroelektrane ili solarne farme, a ne nove projekte s bušenjem. “Potrebno je samo jedno izlijevanje, jedna napuknuta cijev ili podzemna pukotina koju u svojim istraživanjima nisu primijetili, da zemljište od kojeg živi već četvrta generacija moje obitelji propadne”, kaže Trenly Spence (44) dok popravlja začepljenu cijev za navodnjavanje, koja vodu prenosi preko 1200 hektara zemlje, gdje pase njegovih 3000 ovaca i koza.

Mjesno stanovništvo
Neki pravni stručnjaci kažu da SAD treba više skrbiti o učinku na okoliš i drugim oblicima utjecaja dok u inozemstvu promiče energetsku tehnologiju. David Hunter, ravnatelj Programa za međunarodno i komparativno pravo o zaštiti okoliša na Američkom sveučilištu, kaže: “SAD i domaće financijske institucije promiču politiku koja omogućuje stabilnu klimu za strane ulagače, no koja nije u najboljem interesu mjesnog stanovništva.” U Peruu je Američka banka za uvoz i izvoz omogućila kredit u vrijednosti većoj od 400 milijuna dolara za terminal za ukapljanje zemnog plina, koji će se od naftnih polja Camisea prevoziti u amazonsku prašumu. Projekt u Camisei muče izlijevanja, korupcija i kritika zbog izvoza plina umjesto smanjenja cijena za domaće potrošače. U JARu raste pritisak oko opreznog postupanja. Nakon što se javnost zabrinula zbog bušenja u regiji Karoo, južnoafričke su vlasti proglasile moratorij na izdavanje novih licencija do veljače. U srpnju je nezavisna Uprava za oglašivačke standarde u JARu donijela odluku da su tvrdnje kojima se Shell koristi u promidžbi netočne i mogu zavesti na pogrešan trag. “Vlada je pod velikim pritiskom i u žurbi”, kaže Hein Rust, voditelj kriznog centra u središnjoj regiji Karoo. “No ne mislim da ove odluke treba donijeti na temelju vjere.”

Ian Urbina