Ljubav između Italije i Libije vrijedi 40 milijardi eura za narednih par godina. Libija ima svoje novce u talijanskim bankama i tvrtkama, ali i Italija ima golemu korist. Kakva je zapravo obostrana korist najbolje se vidi iz sporazuma prema kojem Italija treba obeštetiti Libiju za razdoblje talijanske kolonizacije sjeverno-afričke zemlje.

Odšteta iz snova
Italija će Libiji platiti pet milijardi dolara kroz 20 godina, a oko tri milijarde dolara, ići će na gradnju autoceste od Tunisa do Egipta, odnosno 1700 kilometara duž sredozemne obale. No, tu cestu će graditi talijanske tvrtke, pa, zapravo, novaci neće ni izaći iz Italije. Libija će besplatno ustupiti zemljište, a po vrlo povoljnim cijenama i bez poreza osigurat će materijal, kao i troškove za struju, plin, gorivo, telefone itd., koji će nastajati u vrijeme izgradnje mega-autoceste.Italija je tim ugovorom o reparaciji zajamčila talijanskim tvrtkama za rad u Libijifinancijske uvijete , kakve nije mogla osigurati u Italiji. U 2009. je Italija fiskalno pomogla potrošnju i proizvodnju s iznosom od smo 0,2% BDP-a što je jako malo, s obzirom da je u SAD-u ta pomoć iznosila 7%, a u Njemačkoj, Švedskoj i Španjolskoj od 3 do 3,5%.Istodobno Libija je veliki izvoznik kapitala. Ima mali vanjski dug, od samo 5% BDP, devizne rezerve od 136 milijardi dolara i i investicijski fond (Libyan Investment Authority-LIA) koji ulaže u Europi. Iako su LIA i središnja libijska banka pod Gadafijevom upravom, novac se ulaže s velikom financijskom ekspertizom. U listopadu 2008. je Središnja libijska banka, koja upravlja polovinom deviznih rezervi Libije, iznenada povećala svoj dioničarski udio u talijanskoj banci Unicredit, vlasniku Zagrebačke banke, sa 0.9% na 4,23% i tako je postala drugi dioničar banke. Valja istaknuti i da je pogrešna percepcija kako je Alessandro Profumo smjenjen s vrha Unicredita zbog jačanja libijskog udjela . njegovim upravljanjem nisu bili zadovoljni mnogi unutar banke. Istodobno je LIA ulagala u dionice Telecom Italije, a vlada je odobrila i povećanje libijske kvote u naftnoj kompaniji ENI sa 1% na 10%, ali je ENI zauzvrat dobio produženje iskorištavanja libijske nafte. Nadalje, talijanska Mediobanca i LIA su stvorili zajednički fond od 500 milijuna dolara za ulaganja u talijansku industriju, posebno u tvrtke koje pate zbog krize. Marco Tronchetti Provera, bivši predsjednik talijanskog Telecoma, je postao jedini talijanski član nadzornog odbora LIA. Italija ima potrebu za gotovinom i, kao i prijašnjih godina, uzima ga u Libiji. Libija je i sada dala injekciju likvidnog novca talijanskim tvrtkama i bankama, prvenstveno Unicreditu.

Sve je to posao
Rim i Tripoli povezuje i 800.000 barela nafte koje svakodnevno proizvede talijanska tvrtka Eni, a koja je najavila nova ulaganja u Libiju u iznosu od 25 milijardi eura. Italija kupuje 99% izvoza libijske nafte. “S najnovijim ugovorima ostati u Libiji do 2045.”, poručio je predsjednik Uprave Enija, Paolo Scaroni. Talijanska tvrtka Sirti postavit će 7000 kilometara telefonskih optičkih vodova u Libiji itd. Na kraju, je li povoljno za Italiju takvo “prijateljstvo” s Gadafijevom Libijom? “It’s the economy, stupid!”, čuveni je izraz koji je Bill Clinton kazao u svojoj predizbornoj kampanji za američkog predsjednika i čini se da se te izreke pridržava Italija.

Agnelijevi i Gadafi

Od Fiata do Juventusa
Još 1976, u vrijeme naftne krize, Fiatu je trebao likvidni novcem što je Gadafi osigurao Gianniju Agneliju kupnjom 9,7% dionica torinske tvrtke. Libijski udio u Fiatu se povećavao sve do 1986. kada je Gadafi imao 14% Fiata nakon čega je Agneli otkupio sve dionice. Danas Gadafi ima 7,5% dionica Juventusa, nogometnog kluba obitelji Agneli.