U Harlemu nam Paula Shaw-Leary priča o svojemu najmlađem sinu Mattu, koji je u svibnju završio dodiplomski studij i saznao da je primljen na postdiplomski, mladiću melankoličnih očiju sa zaigranim smislom za humor. “Nitko nije znao nasmijati prijatelje poput Matta”, kaže Paula. “Ni oni ne mogu prihvatiti da ga više nema pa kao da čekaju da se vrati.”U Bronxu Cassell Brooks, vozač u vučnoj službi pogrbljeno sjedi i priča o svom sinu Kemaru, sjajnom trkaču, nadarenom tenisaču, vrhunskom učeniku. “Momak za sva vremena”, kaže Cassell.

Jedne večeri početkom srpnja Matt je nakratko izašao iz kuće ne bi li popričao s prijateljima u 128. ulici. Jedne večeri krajem srpnja, dok je Kemar igrao tenis u Haffen Parku, začula se grmljavina. Pohitao je kući, od koje ga je dijelilo tek sedamdesetak metara. Metak nenamijenjen 21godišnjem Mattu pogodio ga je u leđa, a 14godišnjeg Kemara u glavu. Obojica su preminula. Za njima ostaju roditelji s rupom u srcima. Paula ShawLeary pruža ruku prema urni u kojoj stoje Mattovi posmrtni ostaci, kapa Yankeeja i čokoladica Snickers. “Matt mi je uvijek govorio: Ne brini, puno ću toga postići u životu, ta još sam mlad!”, prisjeća se. “Bio je u pravu, bio je tako mlad.”New York slavimo kao najsigurniji veliki grad u Americi. Ali ovo ljeto u New Yorku obilježile su pucnjave. Metak je između ostalih pogodio i četverogodišnjakinju koja je preminula, kao i jednog mladog boksača u Brooklynu. Prošlog je mjeseca jedan devetogodišnjak pogođen u nogu dok je s majkom šetao Bronxom. Broj pucnjava u kolovozu bio je za 5,2 posto viši u usporedbi s istim razdobljem 2011., a broj žrtava (njih ukupno 1166) je također u porastu, i to za 6,1 posto.Dvadeset godina policija i gradonačelnici postroživali su zakone o oružju i radili na uklanjanju poluautomatskog oružja i pušaka AK47 s ulica ovoga grada. No priljev naoružanja nije prestao. Dub City, Hood Starz, 280, Wave Gang – članovi ovih uličnih bandi na YouTube postavljaju snimke premlaćivanja te pišu komentare o najnovijim komadima oružja koje su nabavili i kako jedva čekaju da ih isprobaju. Istodobno se prevelik broj roditelja s time ne želi suočiti.

No to nije bilo tako u slučaju Matta i Kemara. “Kći Princess zove me Narednicom”, kaže Paula ShawLeary. “Sva moja djeca su poput Pepeljuge – ili su kod kuće do ponoći ili ih ja zovem.” Paula, rođena na Jamajci, ima sedmoro djece i za sve njih vrijedi isto pravilo: Ništa od braka i djece prije diplome. Vodi me u Mattovu sobu gdje lutka Spužva Boba stoji pored njegovih omiljenih žutih tenisica. Televizor je uključen i prikazuje emisiju “Sports Center” na sportskom programu. “To mu je omiljena emisija”, kaže. Paula ShawLeary i Cassell Brooks o svojim dječacima i dalje govore u sadašnjem vremenu. Dijete se ne može tako lako pokopati.Paula je bila svjesna sveprisutnog nasilja koje vreba. U istoj ulici u kojoj je Matt poginuo 2010. je 17godišnja djevojka poginula od prostrijelne rane zalutalog metka. Upravo zato je nagovarala Matta da nakon diplome ostane sa sestrom u Atlanti. “Mjesec dana bila sam mirna”, kaže. “Preklinjala sam ga da ostane tamo. A on mi je rekao da mu nedostaju moji specijaliteti. Odvratila sam mu da ću ga naučiti kuhati preko telefona.” Matt se krajem srpnja ipak vratio u New York. Cassell Brooks je napustio Jamajku prije dvije godine. Pronašao je stan u četvrti uz park. Zapanjilo ga je koliko se mirno sve doimalo na prvi pogled. Onda je poslao po Kemara. “Zajedno smo uživali u ostvarenju američkog sna”, kaže. Te srpanjske noći, Cassell je po pljusku tražio Kemara. U pet sati ujutro pronašao je sina kako leži na tlu s teniskim reketom pored sebe. “Ja dolazim iz razorene obitelji. Svi snovi su mi bili pregaženi”, blago govori Cassell. “Ovo dijete, moj Bože, uz samo malo sreće sve bi nas zasjenilo.”

Michael Powell