Desetljećima je Izrael pokušavao iz javne svijesti izbrisati takozvanu Zelenu liniju, granicu sa Zapadnom obalom prije 1967. godine, koja se sada našla u samom srcu pregovora o neovisnoj palestinskoj državi. Izrael je gradio s obje strane te granice i izbrisao je iz udžbenika te s prognostičarskih karata. Izraelski vozači koji putuju autocestom između Tel Aviva i Jeruzalema neprestano prelaze tu neoznačenu granicu na čvoru Latrun. U Jeruzalemu, novi željeznički sustav prolazi kroz židovske i palestinske četvrti, a vlakovi živahno klize preko te nevidljive granice.

No, tijekom nedavnog putovanja duž te linije, od najsjevernije točke Jalama do kontrolnih točaka Al Ghuwein i Sansana na jugu, uvjerili smo se da je Izrael i u pravnom i u administrativnom smislu očuvao tu granicu, koja određuje ljudske živote s obje strane.Obamina administracija pozvala je na pregovore glede neovisne palestinske države imajući u vidu granice iz 1967. godine. Budući da do pregovora još nije došlo, sve se novosti vrte oko palestinske molbe za priznanjem neovisnosti na temelju granica iz 1967., koja će se ovoga mjeseca podnijeti Ujedinjenim narodima.Izrael odbacuje Zelenu liniju kao neodrživu. Naime, na svom najužem dijelu, Izrael je širok tek 14 kilometara. Kao dodatak izraelskom osjećaju ranjivosti, obalna visoravan prema granicama određenima prije 1967. godine uzdiže se u planinski lanac koji se prostire diljem Zapadne obale te je padao na arapsku stranu sve dok je Izrael nije okupirao nakon rata 1967. Izraelske vlade od tada do danas uspostavile su židovska naselja na planinskim vrhovima Zapadne obale. Za palestinske dužnosnike, ono što je na početku predstavljalo privremenu granicu primirja sada je postalo sveto. “Ukoliko Izraelci ne priznaju ovu granicu, to znači da ne priznaju da je teritorij preko nje pod okupacijom”, rekao je palestinski povjesničar Nazmi al-Jubeh.Zelena linija iscrtana je nakon što su Izrael i Jordan dogovorili primirje nakon arapsko-izraelskog rata 1948. godine, a imenovana je po zelenom flomasteru kojim je označena na karti. Ta se granica održala do 1967., kada je Izrael osvojio Zapadnu obalu i istočni Jeruzalem od Jordana, kao i egipatsku Gazu te sirijsko visočje Golan. Iako sporna granica uglavnom odvaja Izraelce od Palestinaca, oko 1,5 milijuna palestinskih Arapa državljani su Izraela, a preko 500.000 izraelskih Židova živi istočno od Zelene linije. No, Palestincima ta linija već praktički predstavlja granicu, bez obzira što je riječ o granici iza koje ne stoji država.U sjevernom arapskom selu Bartaa koje počiva na samoj Zelenoj liniji u području poznatom pod imenom Wadi Ara, Zelenu liniju naizmjence zanemaruju i provode. Tržnica u tom selu nalazi se u uskoj dolini koju presijeca mnoštvo raskrižja.

Zelena linija neoznačena presijeca tu tržnicu napola i odvaja dva dijela sela koje već dugi niz godina naseljava klan Kabha. Kad je Izrael 1967. godine osvojio Zapadnu obalu, nasiljem razdirana granica je nestala, a dva dijela sela Bartaa su se ponovno ujedinila. A zatim, kad je Izrael uspostavio sigurnosnu barijeru na Zapadnoj obali, granica je prebačena još dalje na teritorij Zapadne obale.Iako Palestinci smatraju da je Izrael tim potezom ugrabio dodatni djelić teritorija, seljani taj čin shvaćaju kao manje od dva zla, nešto što sprečava njihovo ponovno razjedinjenje. Izraelski Židovi, ali i Arapi slijevaju se u selo Bartaa na Zapadnoj obali kako bi iskoristili niže cijene. No, od 1990-ih, kad je Izrael počeo ponovno od Palestinaca tražiti dozvolu za ulazak na svoj teritorij i pooštrio sigurnosne mjere zbog terorizma, klanu Kabha sa Zapadne obale zabranjen je prelazak preko ceste i stupanje na izraelsko tlo.Mnogi iz dijela tog sela koji se nalazi na Zapadnoj obali zaobišli su problem stupanjem u brak s rođacima koji žive na izraelskoj strani, zbog čega imaju drugačiji status. Dok se drugi, poput Abeda Kabhe, Palestinca koji je ovdje rođen 1967. i vodi malenu trgovinu živežnim namirnicama na strani Zapadne obale, moraju prijaviti za posebne dozvole ukoliko žele ući u Izrael. Kažu kako se drže svoje strane sela jer ne žele da ih uhvati izraelska pogranična policija.Mnogim Izraelcima život pored Zelene linije ili prelazak preko nje ne predstavlja ništa značajno. Za razliku od njih, Palestinci koji žive uz tu granicu svjesni su svakog centimetra tla.Sansana, gradić kojeg su krajem 1990ih u pustinji Negev osnovala četvorica idealista iz područja Tel Aviva, rijetki je primjer izraelske zajednice koja počiva na samoj granici. No čak i ovdje Izrael je savjesno proveo administrativnu podjelu. Pedeset unaprijed osmišljenih kućanstava s izraelske strane sela pripadaju jednom okrugu južnog Izraela. Šezdeset trajnih domova na strani Zapadne obale, pak, moralo je dobiti odobrenje izraelske vojske i ministarstva obrane.Nedaleko od Sansane, u rijetko naseljenim brdašcima južno od Hebrona na Zapadnoj Obali, leži Gornji Sguwein, neslužbeno palestinsko naselje. Ovdje dvije obitelji uzgajaju ovce i koze te obrađuju usahlu zemlju.

Khader Hawamdi (77) sjeća se kad su izraelski i jordanski službenici hodali po dolini s kartama u rukama i bačvama označavali granicu primirja. Ispričao je kako je seljanima rečeno da se presele dalje od granice, više u brda. Ali izraelske vlasti nikada nisu priznale Gornji Ghuwein. Njegovi stanovnici ne mogu dobiti građevinske dozvole, pa žive u privremenim straćarama i pećinama. Khawla Ismail Daghamin (37) prerano ostarjela majka desetoro djece kaže: “Ostajemo ovdje jer će nam Židovi preoteti zemlju ako odemo.”Na terasastim brdašcima između Jeruzalema i Betlehema, selo Walajeh više se ne nalazi na istom mjestu kao nekada. Tijekom borbi vođenih 1948. godine, njegovi su stanovnici prešli na teritorij pod vlasti Jordana. Kad su Arapi konačno prihvatili poraz, seljani su izgradili trajna naselja na teritoriju sela na Zapadnoj obali te tako postali izbjeglice koje naoko vide svoje stare domove. “Noću bi se ljudi odšuljali pogledati svoje bombardirane kuće”, prisjeća se Muhammad Abu al-Tin (60). Kasnije su iste te kuće srušene buldožerima. Zelena linija još se proteže dolinom između originalnog i novog sela, a označava je dio stare željeznice između Jeruzalema i Jaffe. Međutim, danas, kako ostaci tog sela, tako i pogled na njega nestaju pod betonom jer Izrael na tom mjestu gradi i posljednji dio pograničnog zida.“Zid proždire selo”, rekao je jedan od stanovnika, Khaled Abu Tin (45). “Da je taj zid konačna državna granica, to bi bila jedna stvar. Ali ovdje mijenjaju planove svake godine. Nikad ne znaš gdje si.” Dislokacija je uobičajeno iskustvo za brojne Izraelce i Palestince s obje strane granice. A Zelena linija ostaje istodobno vidljiva i nevidljiva razdjelnica između dva naroda, kao i sama srž mukotrpnog procesa stvaranja dvaju država.Gideon Avidor (70), umirovljeni izraelski brigadni general, s krova utvrde na čvoru Latrun gleda glavnu autocestu između Tel Aviva i Jeruzalema koja je tijekom rata 1948. godine bila poprište najžešćih borbi. Teoretski, kaže, geografija ne bi trebala predstavljati problem u vezi zamjene zemljišta, naravno, ukoliko bi se zadržao Latrun.No, u praksi: prvo će svaka strana morati “odlučiti da je spremna za suživot, odnosno, najjednostavnije rečeno, da neće pokušavati jedni druge izgnati”.

Isabel Kershner