Svaki put kad bi Erica González stavila video naočale, vratilo bi joj se sjećanje na četverodnevno zatočeništvo. Prisjetila bi se smrada znojne majice kojom su joj pokrili glavu, okusa pepela u bocama piva iz kojih je pila vodu i prigušenog razgovora njezinih otmičara. “Bilo je strašno ponovno to proživjeti”, kaže Erica, “no i samoj mi je bilo jasno da je tako za mene bolje.”

Erica (18) jedna je od 25 stanovnika Ciudad Juáreza koji su nedavno završili program virtualne terapije, sličan onome kojime je američka vojska liječila veterane od posttraumatskog stresnog poremećaja. Program su osmislili liječnici i psiholozi s Državnog autonomnog sveučilišta u Meksiku, a cilj je projekta popuniti očitu prazninu u sustavu liječenja duševnih bolesti u Ciudad Juárezu. U tom gradiću djeluje moćni kartel Juárez, a na njega su oko bacile i druge zločinačke skupine jer se nalazi na idealnom strateškom položaju za prodaju droge. Ovaj gradić, koji se nalazi na prvoj liniji borbe predsjednika Felipea Calderóna protiv organiziranog kriminala, ima najvišu stopu umorstava u Meksiku, a u protekle četiri i pol godine u nasilnim je okršajima u Ciudad Juárezu stradalo više od 10.000 ljudi. U sklopu programa liječenja virtualnom realnošću polaznici su putem virtualnih naočala gledali šest prikaza, a među njima su bili i oružana pljačka, susret s policajcima na kontrolnoj rampi, sklonište za otmice te oružani obračun pripadnika kartela i vojske. Terapeuti pacijentima pokazuju scene koje su najpribližnije njihovu iskustvu, a potom se na sastancima pobliže bave njihovom traumom, naprimjer slušanjem pjesme koju su čuli tijekom traume koju su proživjeli. Prema riječima voditelja programa, dosad je uspjeh postignut u 80 posto slučajeva.

Prema istraživanju koje je nedavno provelo Sveučilište u Ciudad Juárezu, više od 70 posto građana svjedočilo je posljedicama umorstava. Liječnici koji provode program liječenja virtualnom realnošću procjenjuju da četvrtina stanovnika Ciudad Juáreza pati od posttraumatskog stresa. “Puno se pozornosti posvećuje problemu nasilja, naročito što je zbog trgovine drogom ugrožena javna sigurnost”, kaže Hugo Almada, znanstvenik sa Autonomnog sveučilišta u Ciudad Juárezu koji se bavi istraživanjem psihološkog učinka nasilja, koji se, kako kaže, uglavnom zanemaruje. Jedan je traumatizirani građanin, Juan Carlos García (29), prestao jesti i spavati i izolirao se od drugih nakon što mu je brat ubijen, a on je u mrtvačnici morao identificirati njegovo tijelo. Nakon gotovo godinu dana supruga i kolege s posla nagovorili su ga da se priključi programu liječenja virtualnom stvarnošću. Noseći naočale i slušalice prepričao je niz traumatskih događaja, od trenutka kad je brata posljednji put vidio živog do bratova pokopa. Kasnije je s terapeutom vježbao disanje radi ublažavanja tjeskobe, a razinu tjeskobnosti liječnici su pratili dok je pomoću naočala gledao prikaze. Liječničke je upute pratio i između terapija, pa je tako provodio vrijeme u bratovoj sobi, odlazio mu na grob i vozio se kraj mjesta gdje je ubijen. Erica González, koja nakon otmice mjesecima nije htjela izaći iz kuće, polako se ponovno odvažila na izlazak u kino s dečkom, a u kolovozu će se vratiti u školu.

Karla Zabludovsky