Kriza na financijskim tržištima omogućila je mnoštvo materijala za blog The Brokers With Hands on Their Faces (“Brokeri s rukama na licu”). Dok se brokeri diljem svijeta od muke hvataju za glavu, jedna internetska stranica bilježi njihovu patnju.

Blog The Brokers With Hands on Their Faces, naime, objavljuje fotografije trgovaca dionicama koji rukama prekrivaju lice. “Na neki je morbidan način ova stranica ponovno došla u modu”, kaže tvorac bloga Matthew Robison. Dan nakon što je vrijednost američke burze opala za 500 bodova, 5. kolovoza, blog je posjetilo gotovo 50.000 jedinstvenih posjetitelja. Robison (28) svoj je blog pokrenuo u listopadu 2008. godine, na vrhuncu svjetske financijske krize. U to je vrijeme živio u New Yorku i radio kao asistent u produkciji u izdavačkoj kući Palgrave Macmillan, koja izdaje stručne knjige. Fotografije napaćenih brokera nicale su na svakom koraku i tad su mu se učinile smiješne. Sastavio je kolaž fotografija i poslao ih kolegama, a kasnije postavio i na blogerskoj platformi Tumblr. Uskoro je njegova stranica privukla velik broj posjetitelja. “U to me vrijeme nije bilo briga za financijsku krizu jer ionako nisam imao novca”, kaže. “U početku je to bila čista zluradost jer se pripadnici srednjeg sloja, poput mene, rado smiju brokerima.”Njegov je blog samo jedna od internetskih stranicama na kojima se ljudi naslađuju propasti Wall Streeta. Tijekom krize tržišta nekretnina stranica Mortgage Lender Implode-O-Meter (“Mjerač implozije izdavatelja hipoteka”) stekla je velik broj stalnih posjetitelja, a jedna stranica prostog naziva postala je popularna zbog praćenja raspada tvrtki koje se bave tehnologijom. Robison se odlučio za vizualni pristup. Tijekom proljeća 2009. godine objavio je stotinjak različitih fotografija – na njegovu blogu nema riječi, objavljuje samo fotografije. Jedan muškarac u nevjerici trlja oči, drugi od iznenađenja dlanom prekriva usta, a treći se zbunjeno češka. Na stranici Sad Guys on Trading Floors (“Tužni tipovi s burze”) također se objavljuju slike, no ondje svaka ima i popratni komentar.

Kad se tržište dionica 2009. godine počelo oporavljati, blog je pao u zaborav. Robison je odselio iz New Yorka i preselio se djevojci u Madison u Wisconsinu. Međutim, nakon što je tržište ponovno zapalo u krizu, primio je, kaže, nekoliko desetaka poruka. Jedan mu je posjetitelj bloga čak poslao nekoliko novih fotografija uznemirenih brokera. “Ponovno sam oživio blog, najviše zbog toga što mi je bilo dosadno, ali i zbog toga što sam pratio što se događa s krizom na tržištu i htio na neki način dati do znanja što mislim”, pojašnjava Robison. Ljudi su, po njegovu mišljenju, na stranicu povoljno reagirali zbog brojnih razloga. “Postoji toliko toga čemu se možete smijati – ojađenom brokeru, fotografu koji čuči u zasjedi i vreba savršenu fotografiju i medijima koji ih vrlo rado objavljuju.”“A tu se i ja ubrajam kao tip koji ih skuplja i stvara blog koji je potpuno besmislen. Ljudi se mogu smijati čemu god žele, a možda im i nije smiješno. Možda im je super, možda im je grozno, a možda glupo. Svaki je od njih vjerojatno u pravu.” Što se njegova osobnog života tiče, kriza s Wall Streeta, kaže, prelila se i u njegovo dvorište – propadanje tržišta dionica ne nasmijava ga kao prije. Banka je, naime, njegovim roditeljima zaplijenila kuću. Zbog drastičnog smanjenja proračuna smanjio se broj učenika i nastavnika u školi u kojem mu majka radi. Iako kao slobodnjak piše za brojna izdanja, ne može naći stalan posao. Nastavit će, kaže, objavljivati fotografije brokera koji se primaju za glavu. “Radit ću to dok ne nađem posao”, ali dodaje, “tužno je to što bih stvarno volio da se naše gospodarstvo oporavi”. “I nije mi više smiješno.”

Peter Lattman