U državi u kojoj zakonodavne stukture imaju golemu moć zviždače i nadzorne organe lako se ignorira. No, kad je šestoročlana nadzorna komisija prije godinu dana došla u zatvor Butirskaja kako bi šestoro liječnika ispitala vezano uz smrt jednog od zatvorenika, nešto je bilo drukčije.

“Lagali su nam, naravno”, kaže Valerij Borščev, voditelj komisije i veteran borbe za ljudska prava. “Međutim,uplašili su se i već nam je to dalo nadu da bi se nešto stvarno moglo promijeniti.”Čovjek koji je preminuo bio je Sergej Magnitski. Umro je u dobi od 37 godina, a kao službeni uzrok smrti navedeno je iznenadno zatajenje srca, što je utjeralo strah u kosti moskovskoj eliti. Naime, uočili su neugodnu sličnost s tim mladim, postsovjetskim, urbanim profesionalcem. Magnitski je uhićen nakon što je policijske inspektore otpužio za utaju 230 milijuna dolara poreza i umro dok je čekao suđenje. Komisija zna da bi razotkrivanje istine o smrti Magnitskog donekle vratilo povjerenje u ruski pravni sustav, a zataškavanje bi uništilo i ono malo vjere koja još živi. Ispitivanje smrti podrazumijeva suočavanje sa sigurnosnim strukturama u Rusiji – policijom, tužiteljima, sudom, zatvorima i zatvorskim liječnicima, a svi su povezani u lanac samozaštite. Usto, savjetodavna komisija na kraju bi ovisila o službenoj državnoj istrazi u kojoj bi se utvrdilo hoće li se protiv ikoga pokrenuti sudski postupak. Unatoč svemu, članovi komisije bili su puni nade, naročito zato što je predsjednik Medvedev bio iskreno zgrožen Magnitskijevom smrću. Ustrajao je na tome da državni inspektorat bez odgode provede istragu, a dva dana kasnije član Uprave zatvora priznao je komisiji iz Kremlja da je s njihove strane “bilo očitih propusta”.“To nam je poslužilo kao pokriće i mogli smo reći da je predsjednik naložio istragu”, kaže Ljubov Volkova, članica Komisije za javne propuste. “Bilo je to poput kišobrana koji nas je štitio i omogućio nam da uđemo u zatvor i tražimo što nas zanima.” Komisiju je odobrio predsjednik Medvedev nakon gotovo deset godina lobiranja u vladi i ovlastio je da istraži ćelije i ispita pritužbe, no preporuka komisije nije bila obvezujuća. Pregledavali su ćeliju po ćeliju, istražujući posljednja mjesta na kojima je Magnitski boravio te ispitujući ljude koji su ga posljednji vidjeli. Pretraživali su hrpe papira koji su sadržavali njegove pritužbe; bilo ih je preko 400. “U zatvorima svakodnevno možemo vidjeti pretučene, zatočene i preplašene ljude koji se ne žale ni na što”, kaže Ljubov Volkova (62). “Magnitski se tužio. Što se više žalio, bili su gori prema njemu. A on bi se još žešće žalio.”

Bilo je naznaka da je nešto krenulo potpuno krivo. Tri dana prije smrti, prema riječima zatvorske liječnice, Magnitski se požalio na povraćanje i oštru bol u desnoj strani tijela. To se dogodilo u petak, a za vikend je liječnica otišla kući. Liječnica ga je ponovno pregledala tek u ponedjeljak i tada je osjećao “akutnu, oštru bol u abdomenu i povraćao svaka tri sata”. Liječnica kaže da je posumnjala na upalu gušterače koja, ako se ne liječi, može dovesti do zatajenja rada organa. Dok su članovi komisije bilježili njezin iskaz, liječnica je opisivala svoju zabrinutost i rekla: “Bilo je nužno da ga se detaljno pregleda. Mislila sam da se radi o kroničnom oboljenju.” Koga je morala obraditi da Magnitski dobije potrebnu pomoć? No, razgovor je tada prekinut. U tom je trenu, prisjeća se Borščev, policijski službenik zgrabio liječnicu za ramena i odveo je iz sobe. Iako mu je dijagnosticirana upala gušterače i pronađen žučni kamenac, nakon čega je naručen na ultrazvučni pregled, Magnitskog su naglo prebacili u Butirskaju u kojem postoji tek osnovna liječnička oprema. Ondje je doživio napad, a bol opisao “kao toliko jaku da nije mogao niti leći”. U rujnu je voditelj istrage Oleg Slišenko odbio Magnitskijev zahtjev za ultrazvučnim pregledom, tvrdeći da istražitelji nisu dužni intervenirati u tom pogledu. Na dan svoje smrti, 16. studenoga 2009. godine, Magnitski je premješten u drugi zatvor koji je imao bolnički odjel. Ondje se Komisija za javne propuste susrela s kirurginjom Aleksandrom Gaus koja je izjavila da je po dolasku imao simptome akutne upale gušterače te da ga je pripremala za početak liječenja. U 19 sati, prema riječima doktorice Gaus, počeo se čudno ponašati pa se predomislila i pretpostavila da boluje od “akutne psihoze i manije proganjanja”. Osam ga je čuvara silom primirilo i lisicama privezalo za krevet u samici gdje je trebao dočekati hitnu psihijatrijsku pomoć. Sat i pol kasnije, kako tvrde dužnosnici zatvora, srušio se dok ga je psihijatar pregledavao i žurno su ga odveli na jedinicu intenzivne skrbi. U 21,50 proglašena je smrt.

Međutim, psihijatar Vitalij Kornilov Borščevu je ispričao drukčiju priču. Naime, rekao je da je njegov tim morao sat vremena čekati ispred klinike prije nego što su ih pustili unutra. Dok su stigli u njegovu ćeliju, kako je doktor Kornilov kasnije ispričao službenim istražiteljima, “uvidjeli smo da ne možemo izvršiti psihijatrijski pregled jer pacijenta nije bilo”. “Smrt je proglašena 15 minuta prije našeg dolaska”, rekao je. Šest tjedana nakon Magnitskijeve smrti Borščev je objavio izvještaj o radu komisije. Bio je siguran da je komisija otkrila dovoljno kako bi netko mogao biti optužen, u najmanju ruku za nemar.Međutim, službena je istraga došla do drukčijeg zaključka. Otprilike 12 sati nakon smrti tijelo Magnitskog pregledala je mrtvozornica koji je ustvrdila da se radi o iznenadnoj smrti. Kao uzrok smrti navela je zatajenje srca uslijed dilatacijske kardiomiopatije, bolesti koja se povremeno nađe na naslovnici novina kad se mladi sportaši sruše usred utakmice. Nije pronašla niti naznake upale gušterače. Nalaze obdukcije pregledali su brojni stručnjaci, a jedan je tim stručnjaka predvodio najpoznatiji ruski kardiolog. Njegov je tim iznio stručno mišljenje koje je tada zaključilo istragu. “Činjenica da Magnitskom nije pravovremeno pružena liječnička pomoć nema nikakve veze s njegovom smrću”, izjavili su. “Nema osnove za zaključak da je njegova smrt povezana s voditeljima istražnog postupka”, rekao je u rujnu Aleksandar Bastrjikin, ravnatelj Istražne komisije, ruske agencije koja je provela istragu o Magnitskijevoj smrti. Borščev se odavno prestao nadati odgovoru na izvješće svoje komisije. Neki dan je slušao radio i čuo Alekseja Aničina, voditelja jedinice Ministarstva unutarnjih poslova koja je vodila Magnitskijev slučaj, koji je izjavio da su u svemu najviše propatili “njegovi istražitelji jer ga nisu mogli osuditi”. “Nakon takve izjave”, dodaje Borščev, “jasno je da cilj istrage nije bio da se otkrije istina”.

Ellen Barry

Iznad zakona

Vezani članci koji istražuju korupciju i zloporabu moći u Rusiji dvadeset godina nakon kraja komunizma: nytimes.com/world

Mirovinski sustav

Zašto je trostupni mirovinski model pametniji nego što se misli?

Europsko energetsko tržište

‘Treba nam Europska energetska banka’