EN DE

Laboratoriji u kojima je 3D tehnologija tek početak

Autor: The New York Times
09. svibanj 2010. u 22:00
Podijeli članak —

Potkraj osamdesetih godina prošlog stoljeća istraživanje i razvoj u filmskom svijetu odvijali su se na sastancima poput onih koji su neki zvali “beskrajni dan u Disneyevu kampu”. Izvršni direktori filmske produkcije kompanije Walt Disney, koju je tada vodio Jeffrey Katzenberg, povremeno bi se zaključali u konferencijsku dvoranu izvan grada od 9 sati ujutro do 18 sati kako bi popljuvali ideje za film kao što su “Koktel” i “Ernest spašava Božić”.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

“Sjedili bismo tako i nabacivali se idejama dok nas nešto ne bi zaintrigiralo”, prisjeća se Peter McAlevey, filmski producent i bivši izvršni direktor u Disneyu koji je sudjelovao na Katzenbergovim sastancima. U to je vrijeme to bio opis istraživanja i razvoja. Otad su istraživanje i razvoj u Hollywoodu postali sofisticiraniji. No nisu se ostvarili bez muke. Kako filmovi postaju složeniji i sve se više oslanjaju na tehnologiju, filmski studiji prisiljeni su nadrasti svoju konzervativnu poslovnu praksu i upustiti se u razmišljanje o vječnom izazovu filmske industrije: što je sljedeće? Na primjer, u posljednjih nekoliko mjeseci Sony Pictures Entertainment sagradio je novi centar za 3D tehnologiju, namijenjen obrazovanju i razvoju budućih stručnjaka za trodimenzionalnu zabavu, bez obzira je li u Sonyjevoj produkciji. Uz malo sreće pothvat će proći bolje od Sonyjeva centra za televiziju visoke razlučivosti koji je zatvoren 2001. nakon što su Sonyjevi stručnjaci za videoprodukciju pokušali surađivati sa svijetom filmske produkcije koji devedesetih nije bio spreman za digitalnu revoluciju. Mogu li udruženi napori istraživanja i razvoja, slični onima koji su spojili aeronautičke i biotehnologijske tvrtke, biti dovoljno snažni da promijene film?

Potkraj osamdesetih godina prošlog stoljeća istraživanje i razvoj u filmskom svijetu odvijali su se na sastancima poput onih koji su neki zvali “beskrajni dan u Disneyevu kampu”. Izvršni direktori filmske produkcije kompanije Walt Disney, koju je tada vodio Jeffrey Katzenberg, povremeno bi se zaključali u konferencijsku dvoranu izvan grada od 9 sati ujutro do 18 sati kako bi popljuvali ideje za film kao što su “Koktel” i “Ernest spašava Božić”.

“Sjedili bismo tako i nabacivali se idejama dok nas nešto ne bi zaintrigiralo”, prisjeća se Peter McAlevey, filmski producent i bivši izvršni direktor u Disneyu koji je sudjelovao na Katzenbergovim sastancima. U to je vrijeme to bio opis istraživanja i razvoja. Otad su istraživanje i razvoj u Hollywoodu postali sofisticiraniji. No nisu se ostvarili bez muke. Kako filmovi postaju složeniji i sve se više oslanjaju na tehnologiju, filmski studiji prisiljeni su nadrasti svoju konzervativnu poslovnu praksu i upustiti se u razmišljanje o vječnom izazovu filmske industrije: što je sljedeće? Na primjer, u posljednjih nekoliko mjeseci Sony Pictures Entertainment sagradio je novi centar za 3D tehnologiju, namijenjen obrazovanju i razvoju budućih stručnjaka za trodimenzionalnu zabavu, bez obzira je li u Sonyjevoj produkciji. Uz malo sreće pothvat će proći bolje od Sonyjeva centra za televiziju visoke razlučivosti koji je zatvoren 2001. nakon što su Sonyjevi stručnjaci za videoprodukciju pokušali surađivati sa svijetom filmske produkcije koji devedesetih nije bio spreman za digitalnu revoluciju. Mogu li udruženi napori istraživanja i razvoja, slični onima koji su spojili aeronautičke i biotehnologijske tvrtke, biti dovoljno snažni da promijene film?

Tu je ideju uspješno u proteklih pola godine potvrdio James Cameron filmom “Avatar”. Film se pojavio petnaest godina nakon što se istraživanje spojilo s videotehnologijom i razvojem priče. Stvorio je novi filmski svemir i ostvario zapanjujući prihod od prodaje ulaznica u kinima diljem svijeta u iznosu od 2,7 milijardi dolara. Međutim, Cameron je, uza svu potporu koju je dobio od kompanije 20th Century Fox i drugih u proteklih nekoliko godina, većinu vlastitih napora u istraživanju i razvoju financirao sam. Štoviše, nijedan studio dosad nije htio financirati hollywoodsku inačicu Skunk Works, naprednog programa razvoja koji je zaslužan za Lockheedov dizajn špijunskog aviona U-2 i borbenog zrakoplova F-117 Stealth. Najbliži dodir filmske industrije s iscrpnim istraživanjem odvija se na Sveučilištu u Sjevernoj Kaliforniji. Na tamošnjoj Akademiji filmskih umjetnosti, uz financijsku potporu Georgea Lucasa, glavnog ulagača, i Roberta Zemeckisa, Foxa, Sonyja i Electronic Artsa, razvio se transmedijski obrazovni centar. Skloni su eksperimentima koje filmske kompanije usmjerene samo na rezultat izbjegavaju. “Možemo si priuštiti proces pokušaja i pogrešaka koji u studijima nisu mogući”, izjavila je Elizabeth M. Daley, dekanica Akademije, za nedavnog razgovora o projektima istraživanja koji bi filmove mogli odvesti u neslućene sfere.

Michael Cieply

Autor: The New York Times
09. svibanj 2010. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close