Davno prije nego što su riječi poput “multikulturalnosti” i “kulinarskog miksa” ušle u moderni rječnik, Aida de Jesus i njezini preci miješali su kulinarske poslastice, jezik i DNK iz najudaljenijih kutaka zemaljske kugle.Ova 95godišnja kuharica potječe iz Goe, Malake i drugih graničnih gradova bivšeg portugalskog kolonijalnog carstva.

Senhora de Jesus, kako voli da je zovu, od najranijeg djetinjstva slavila je kako Božić, tako i kinesku Novu godinu slasnim jelima koja su se oslanjala na portugalske kobasice, kineski kupus “bok choy” i afričko jelo od piletine “galinha cafreal”. U školi je govorila portugalski, na ulici kantonski, a s prijateljicama živopisni kreolski.“Mi Makanezi oduvijek miješamo stvari”, rekla nam je na engleskom senhora de Jesus dok je sjedila u restoranu kojega njezina obitelj vodi već desetljećima. “Vrlo smo prilagodljivi.”No, ovih dana Makanezi, kako se nazivaju rasno miješani stanovnici ove bivše portugalske kolonije, suočavaju se s prijetnjom svojoj bogatoj kulturalnoj mješavini. Oduvijek su kineski doseljenici i portugalski trgovci koji su se nagomilali na ovom ionako gusto naseljenom djeliću delte Biserne rijeke bili brojčano nadmoćni, ali Makanezi koji su ostali nakon što je 1999. Peking vratio ovo područje pod svoju vlast sada predstavljaju ugroženu manjinu. Ovdje stanuje manje od deset tisuća Makaneza; populacija Makaa iznosi 500.000 stanovnika, a 95 posto stanovništva čine Kinezi, čiji broj nastavlja rasti.“U Kaliforniji i Kanadi vjerojatno živi više Makaneza nego u Makau”, rekao je odvjetnik Miguel de Senna Fernandes. “Sad kad smo dio Kine, apsorbira nas nadmoćna sila.”To ne znači da Fernandes odustaje. Osim što putem svoje Udruge Makaneza organizira društvena događanja, postao je i svojevrsni Don Quijote jezika Patuá, koji je svrstan na Unescov popis ugroženih jezika. Omogućio je objavljivanje rječnika patuanskih izraza, a posljednjih 18 godina upriličuje godišnji dramski prikaz koji oživljava ono što lokalni stanovnici nazivaju “doci papiaçam” ili “slatki govor”, mješavinu arhaičnog portugalskog, malajskog i sinhalskog s prizvucima engleskog, nizozemskog i japanskog, a odnedavno i znatnom količinom kantonskog jezika.

Ovaj jezik jedan je od posljednjih kreolskih jezika koji su nekad cvjetali u azijskim i afričkim lukama portugalskog kolonijalnog carstva.Alan Baxter, lingvističar na sveučilištu u Makau i stručnjak za kreolske jezike temeljene na portugalskom, kaže da korijeni jezika Patuá sežu još u 16. stoljeće, kad su portugalski trgovci i njihovi sljedbenici poslovali s Afrikancima, Indijcima i Malajcima, a zatim nastavljali putovanje u ostale kolonije portugalskog carstva. U ranoj fazi ovaj je jezik dobro služio Makanezima miješane krvi, budući da je pridonosio njihovoj ulozi mosta između makaonskih portugalskih vladara i kineskih stanovnika. U bližoj prošlosti, nakon što su počeli slati djecu u portugalske škole, Makanezi su postali prijeko potrebni kao upravitelji i birokrati.U godinama prije prelaska pod kinesku vlast, tisuće Makaneza je odselilo, a mnogi od njih nastanili su se u Portugalu. No, u zadnjih desetak godina Peking održava obećanje da će Makau dati 50 godina relativne nezavisnosti, pa se emigracija usporila, a Makanezi su se počeli vraćati. Neodoljivo ih privlači ekonomski rast potaknut uglavnom procvatom građevinskog sektora i legaliziranim kockanjem, zbog kojih je prošle godine stopa gospodarskog rasta uznapredovala za 20 posto. Filomeno Jorge odlučan je održati na životu jedan aspekt makaonskog identiteta. Svake srijede okuplja sedam ostalih članova svog benda Tuna Macanese s kojim izvodi repertoar koji se sastoji od portugalskog fada, kantonskih balada i filipinskih zabavnih pjesama. Ovaj 54godišnjak sve je više zaokupljen potragom novih talenata za svoju glazbenu skupinu.“Svi članovi benda imaju preko 50 godina”, rekao je. “Kad mi umremo, umrijet će i naša glazba, a to ne mogu dopustiti.”

Andrew Jacobs; Hilda Wang pridonijela je izvještaju