Zbog kineske vojne ekspanzije te njezine napadne trgovinske politike protrnula je cijela Azija, a mnogi su susjedi oživjeli stara savezništva i počeli raditi na novima kako bi uspješnije obranili svoje interese od ove supersile.

Vrtlog dogovora i diplomacije od Tokija do New Delhija pruža Sjedinjenim Američkim Državama priliku da se iznova dokažu u regiji u kojoj njihov pad i kineski uspon smatraju neizbježnim. Obama je za ovaj vikend zakazao putovanje u Aziju, najopsežnije od početka predsjedničkog mandana, a trebao bi posjetiti sve najveće demokracije na tom području, prvo Indiju, zatim Indoneziju, Južnu Koreju te Japan, čime bi opisao krug oko Kine. Navedene zemlje kao i njihovi susjedi poduzele su mjere, neke manje, a neke više iskrene, kako bi ublažile dominaciju Kine u regiji. Očekuje se da će Obama s indijskim premijerom Manmohanom Singhom potpisati ugovor za američke vojne transportne zrakoplove te raspravljati o mogućoj prodaji borbenih zrakoplova na mlazni pogon, koji se smatra prekretnicom u bilateralnoj politici tih dviju zemalja. Japan i Indija ulaguju se državama jugoistočne Azije s trgovinskim sporazumima i pričama o “krugu demokratskih zemalja”. Nadalje, Vijetnam ubrzano razvija sve srdačniji odnos sa svojim starim neprijateljem SADom, većim dijelom zato što njegov stari prijatelj Kina postaje sve glasniji u teritorijalnim zahtjevima na Južnokineskome moru. Ti dogovori i savezništva nemaju namjeru obuzdavati Kinu. No daju naslutiti opipljivu promjenu u diplomatskom krajobrazu, što je postalo svima vidljivo kad su se krajem listopada u Hanoiju okupile vođe 18 država, većinom iz jugoistočne Azije, na sastanku nabijenom tenzijama između Kine i njezinih susjeda. Kineskojapanska zavada glede otoka u Istočnokineskome moru na tom je sastanku došla u samo središte zbivanja, a američka državna tajnica Hillary Rodham Clinton predložila je trilateralne pregovore radi rješenja tog problema. Također veliki kineski trgovinski partneri sve su glasniji u pritužbama da Kina preagresivnim mjerama pokušava održati svoju valutu na nižoj razini od realne.

Njezina najnovija ograničenja na izvozne proizvode kao što su iznimno važni i rijetki minerali iz tla, prvo prema Japanu, a zatim i prema SAD-u, u umovima mnogih osvijestila su mogućnost da bi Kina mogla iskoristiti svoju dominaciju u određenim granama poslovanja kao diplomatsko i političko oružje. A kinesko užurbano morsko širenje, u kombinaciji s glasnom obranom prava na sporna područja daleko od njezine obale, uvjerilo je Japan, Južnu Koreju, Vijetnam i Singapur da bi trebali još jedanput potvrditi svoj entuzijazam u vezi s američkim sigurnosnim kišobranom. “Najčešća rečenica koju sam čula od azijskih političara tijekom svojega 20mjesečnog putovanja bila je, hvala vam, tako nam je drago što ste ponovno preuzeli aktivnu ulogu u Aziji”, izjavila je Hillary Clinton 28. listopada na Havajima prije nego što je otpočela još jednu turu posjeta sedam azijskih zemalja, s posljednjom stanicom u Kini. “Većina tih zemalja prišla nam je i izrazila zabrinutost glede Kine”, ustvrdio je Kenneth G. Lieberthal, savjetnik bivšega američkog predsjednika Billa Clintona za Kinu, koji sada radi u Brookings institutu za javnu politiku. Dok se Obama pripremao za put u Indiju, premijer Singh upravo se vratio iz vlastitoga velikog obilaska regije, a obojica su donekle uočljivo okružila Kinu. No čini se da ništa od toga ne vodi do hladnoratovske patpozicije. Kina je u potpunosti integrirana u globalno gospodarstvo, a svi njezini susjedi žele dodatno produbiti veze s njom. Kina već tri desetljeća, od pogranične prepirke s Vijetnamom, nije bila aktivna ni u jednom ratu, a često naglašava i da nema nikakvu namjeru svoju moć dokazivati upotrebom sile. Ipak, Indija je samu sebe promovirala kao kinesku protutežu; Japan rješava spor sa Sjedinjenim Američkim Državama u vezi sa zračnom bazom marinaca; Vijetnamci su započeli pregovore o kupnji civilne nuklearne tehnologije od SAD-a; a Amerikanci, koji su prije zanemarivali veći dio Azije zaokupljeni ratovima u Afganistanu i Iraku, sada vide priliku da ponovno povećaju svoj utjecaj.

Procvat Kine kao autoritativne sile također oživljava osjećaj da bi se demokracije trebale držati zajedno. K. Subrahmanyam, utjecajni indijski strateški analitičar, primijetio je da polovica svjetskog stanovništva u suvremenom svijetu živi u demokracijama te da od najvećih šest svjetskih sila jedino Kina nije prihvatila taj oblik vladavine. “Nedemokratska Kina koja se natječe za prvo mjesto u svijetu predstavlja najveći problem današnjice”, rekao je. Prva briga azijskih vođa je kako se nositi s Kinom, U Japanu su premijeri Naoto Kan i Singh raspravljali o kineskom gospodarskom procvatu, vojnoj ekspanziji i sve napadnijim teritorijalnim potraživanjima. “Premijer Kan žarko je želio upoznati se s načinom na koji Indija surađuje s Kinom”, novinarima je izjavio indijski ministar vanjskih poslova Nirupama Rao. “Naš premijer je odgovorio da uspješna suradnja zahtijeva razvoj povjerenja, bliski odnos i mnogo strpljenja.” Singhovo putovanje dio je njegove politike naziva “Pogled prema Istoku” kojom želi proširiti trgovinske veze s ostatkom Azije. Izjavio je da nije upoznat s neslaganjima s Kinom, ali Kina jest zabrinuta. “Kinezi sastanak u Hanoiju vide kao skupni napad na svoju zemlju”, tvrdi Charles Freeman, stručnjak za kinesku politiku i gospodarstvo pri Centru za strateške i međunarodne studije.

Mark Landler, Jim Yardley i Michael Wines