Svijet ovaj mjesec ima mogućnost poslati snažnu poruku o svojoj odlučnosti da spriječi širenje nuklearnog oružja. Kako bi to bilo moguće, 189 naroda čiji su se diplomati okupili u New Yorku moraju ojačati Sporazum o neširenju nuklearnog oružja.U zastrašujućem trenutku kada Iran i Sjeverna Koreja prkose Vijeću sigurnosti i ustraju u razvoju nuklearnog programa, te kad se teroristi pokušavaju domoći vlastitog oružja, mora postojati zakon kojim će se jasno pokazati da se širenje oružja neće tolerirati.

Taj zakon bit će ovaj sporazum. No, poprilično se istrošio. Iran, država “bez oružja”, godinama je uspijevala skrivati nuklearne aktivnosti. Sjeverna Koreja tajno je preusmjeravala zalihe goriva i proizvodila oružje, nakon čega se naglo povukla iz Sporazuma i testirala jednu vrstu oružja. U idealnom slučaju, Sporazum bi se ojačao zakonski obvezujućim izmjenama. No, za to je potreban konsenzus, ali čak i u tom slučaju glasovanje bi moglo trajati godinama. Snažan politički dokument koji bi bio rezultat ove konferencije mogao bi svijet učiniti sigurnijim. To bi uključivalo sljedeće:Ustrajanje na tome da svi potpisnici Sporazuma prihvate strože mjere nadzora nuklearnih aktivnosti, čime bi Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) imala znatno veći pristup podacima i područjima na kojima se proizvodi i čuva nuklearno oružje. Dogovor o kažnjavanju država potpisnica koje prekrše odredbe Sporazuma i povuku se iz pakta, kao što se dogodilo sa Sjevernom Korejom. Zahtjev da države koje ne proizvode nuklearno gorivo niti ne ulaze u poslove s gorivom – jednostavno se ono može preusmjeriti za proizvodnju nuklearnog oružja. Države koje imaju program proizvodnje goriva moraju se obvezati na ustupanje zaliha za mirovne energetske programe. Ozbiljan poziv SAD-u i Rusiji da što hitnije započnu pregovore o opsežnijem smanjenju oružja, te da se sa nuklearnog naoružanja skrene prema pregovorima o obustavi naoružanja. Čvrst sporazum da se više neće dopustiti iznimke od pravila o nuklearnoj trgovini, kao što je to bio slučaj s Indijom, i da će se svakoj državi koja testira oružje zabraniti trgovina nuklearnim materijalima. Prije 40 godina sklopljen je dogovor. Države bez nuklearnog oružja potpisale su Sporazum i odrekle se nuklearnog oružja u korist mirovne uporabe nuklearne energije. Pet država koje su posjedovale oružje – SAD, Velika Britanija, Francuska, Rusija i Kina – obvezale su se da će u dogovorenom roku provesti razoružanje i pružiti tehnologiju nuklearne energije zemljama koje nisu imale oružje.

Sporazum je oduvijek bio na klimavim nogama, a zemlje koje su se odrekle nuklearnog oružja s pravom su ogorčene. Predugo su Sjedinjene Američke Države i Rusija činile premalo da smanje opseg svojeg arsenala. Kineski arsenal još uvijek se povećava. Dogovor prema kojem SAD prodaju tehnologiju nuklearne energije Indiji (koja je kao i Pakistan bojkotirala sporazum o neširenju kako bi razvijala oružje) zapečatio je praksu nejednakog tretmana. Predsjednik Obama pokazao je da je spreman voditi primjerom. Smanjio je važnost nuklearnog oružja, obećao da se novo oružje neće proizvoditi te potpisao novi sporazum o smanjenju oružja s Rusijom. Svih pet država koje posjeduju oružje objavile su zajedničku izjavu kojom obećaju da neće testirati oružje i da će surađivati sa zemljama koje žele mirovne programe nuklearne energije. Uspješna konferencija, koja je rezultirala snažnim obećanjima, dat će zalet Vijeću sigurnosti tijekom četvrtog kruga pregovora o sankcijama za Iran. Iz tog razloga Iran se trudi pobiti dokument o konsenzusu. Egipat, država koja vodi Pokret nesvrstanih, također vodi igru zahtjevima za zonom bez nuklearnog naoružanja na Bliskom istoku, kojom bi Izrael bio prisiljen odreći se nuklearnog oružja. No, to se neće dogoditi tako skoro. Sve države moraju povisiti ulog i raditi na ojačanju Sporazuma. Sigurnost cijelog svijeta ovisi o tome.