EN DE

Kroničari nuklearnog gnjeva više nisu skriveni

Autor: The New York Times
26. rujan 2010. u 22:00
Podijeli članak —

Dok su mnogi znanstvenici koji su tijekom Hladnog Rata izrađivali atomske bombe kasnije postali slavni, oni koji su snimali što se događalo prilikom detonacija tih bombi bili su pripadnici tajnih službi.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Njihovo postojanje i narav njihova posla izišla je iz sjene tek prije desetak godina kad je američka vlada započela s nastojanjima da otkrije navedene filmove. Sve u svemu, prema izjavama saveznih dužnosnika, ti su atomski filmaši snimili oko 6500 tajnih filmova. Danas je posljedica toga nagli porast broja eksplozivnih scena na televizijskih i kino ekranima, kao i veća svijest javnosti o atomskim filmašima. Te scene sada su “utisnute u um svakog čovjeka”, smatra Robert S. Norris, autor knjige “Utrka za bombom” (Racing for the Bomb) i povjesničar specijaliziran za nuklearno naoružanje. Dva nova dokumentarca o nuklearnom razdoblju “Odbrojavanje do nule” (Countdown to Zero) i “Točka nuklearnog usijanja” (Nuclear Tipping Point) sadrže arhivske snimke eksplozija. Oba tvrde da raste prijetnja od nuklearnog terorizma te pozivaju na jačanje nuklearnih sigurnosnih mjera kao i na konačnu eliminaciju globalnih arsenala. Što se tiče snimatelja, nije ih baš puno ostalo. “Mnogi su umrli od raka”, rekao je George Yoshitake (82) jedan od rijetkih živućih. “Nedvojbeno je to vezano uz testiranja.” Kinematografi su bili usredotočeni na probne detonacije na jugu Tihog ocena te u Nevadi. Njihovo sjedište u brdima Hollywooda okruživala je žičana ograda pod naponom. Ta nezamjetna zgrada na aveniji Wonderland u kanjonu Laurel imala je zvučnu pozornicu, prostorije za prikazivanje, montažne laboratorije, opremu za animaciju, filmske trezore te osoblje koje je činilo više od 250 producenata, redatelja i snimatelja, a svi su oni imali pristupnice s oznakom vrhunske tajnosti. U doba kad su snimljeni, ti su filmovi bili ključni izvor informacija za znanstvenike koji su istraživali narav nuklearnog oružja te njegovu razornu moć. Neki su služili i u obrazovne svrhe, a bili su namijenjeni saveznim i kongresnim zastupnicima.

Dok su mnogi znanstvenici koji su tijekom Hladnog Rata izrađivali atomske bombe kasnije postali slavni, oni koji su snimali što se događalo prilikom detonacija tih bombi bili su pripadnici tajnih službi.

Njihovo postojanje i narav njihova posla izišla je iz sjene tek prije desetak godina kad je američka vlada započela s nastojanjima da otkrije navedene filmove. Sve u svemu, prema izjavama saveznih dužnosnika, ti su atomski filmaši snimili oko 6500 tajnih filmova. Danas je posljedica toga nagli porast broja eksplozivnih scena na televizijskih i kino ekranima, kao i veća svijest javnosti o atomskim filmašima. Te scene sada su “utisnute u um svakog čovjeka”, smatra Robert S. Norris, autor knjige “Utrka za bombom” (Racing for the Bomb) i povjesničar specijaliziran za nuklearno naoružanje. Dva nova dokumentarca o nuklearnom razdoblju “Odbrojavanje do nule” (Countdown to Zero) i “Točka nuklearnog usijanja” (Nuclear Tipping Point) sadrže arhivske snimke eksplozija. Oba tvrde da raste prijetnja od nuklearnog terorizma te pozivaju na jačanje nuklearnih sigurnosnih mjera kao i na konačnu eliminaciju globalnih arsenala. Što se tiče snimatelja, nije ih baš puno ostalo. “Mnogi su umrli od raka”, rekao je George Yoshitake (82) jedan od rijetkih živućih. “Nedvojbeno je to vezano uz testiranja.” Kinematografi su bili usredotočeni na probne detonacije na jugu Tihog ocena te u Nevadi. Njihovo sjedište u brdima Hollywooda okruživala je žičana ograda pod naponom. Ta nezamjetna zgrada na aveniji Wonderland u kanjonu Laurel imala je zvučnu pozornicu, prostorije za prikazivanje, montažne laboratorije, opremu za animaciju, filmske trezore te osoblje koje je činilo više od 250 producenata, redatelja i snimatelja, a svi su oni imali pristupnice s oznakom vrhunske tajnosti. U doba kad su snimljeni, ti su filmovi bili ključni izvor informacija za znanstvenike koji su istraživali narav nuklearnog oružja te njegovu razornu moć. Neki su služili i u obrazovne svrhe, a bili su namijenjeni saveznim i kongresnim zastupnicima.

Danas nadzornici za naoružanje smatraju te filmove studijama sveprisutne paranoje. “U njima se čuje neki čudan prizvuk”, izjavio je Mark Sugg, filmski producent na Institutu za svjetsku sigurnost, privatnoj grupaciji smještenoj u Washingtonu. “Vi i ja zgrozili bismo se što je neka atomska bomba detonirana iza ugla nečeg što je bilo prirodni rajski vrt. Ali, u tim filmovima neki se tip time hvali.”Knjiga objavljena 2006. pod nazivom “Kako fotografirati atomsku bombu” (How to Photograph an Atomic Bomb) istražuje tajnovitu prirodu posla ovih snimatelja. “Njihove snimke će jako dugo predstavljati sliku jednog prošlog stoljeća”, smatra Peter Kuran, autor knjige, po zanimanju stručnjak za specijalne efekte u Hollywoodu.Jedinica za tajne filmove, koju je vojska osnovala 1947. godine, bila je poznata pod imenom Laboratorij Vidikovac. Okružen gustim raslinjem kanjona Laurel, laboratorij se izdašno služio talentima i tehnologijom Hollywoooda. “Susjedi su bili sumnjičavi jer su svjetla znala gorjeti po cijelu noć”, sjeća se Yoshitake. Filmski povjesničari tvrde da je ta jedinica testirala mnoge napredne objektive, kamere i filmske vrpce koje je kasnije i Hollywood usvojio te počeo primjenjivati. Snimatelji su putovali na jug Tihog oceana i u pustinju u Nevadi, a njihov posao bio je za sva vremena zabilježiti gnjev tog doba. Eksplozijama su se znali približiti i na samo tri kilometra. Yoshitake se prisjeća snimanja učinka eksplozije na svinje: “Neke su još skvičale. Osjetili smo smrad mesa koje gori. Bilo nam je zlo od toga.”

U nekima od tih filmova pojavile su se i hollywoodske zvijezde. Reed Hadley, zvijezda televizijske serije “Raketni odred” (Racket Squad) glumio je vojnog promatrača prisutnog prilikom prve detonacije bombe. Ovaj strogo čuvani posao izgubio je svoj predmet istraživanja 1963. godine, kad su se supersile složile da će buduća testiranja nuklearnog oružja obavljati pod zemljom. Hazel R. O’Leary, ministrica za energiju za vrijeme mandata predsjednika Billa Clintona, je 1997. pokrenula akciju otkrivanja starih filmova javnosti. To otkrivanje prekinuto je 2001., s dolaskom Georgea Busha na vlast i nakon terorističkih napada 11. rujna.Danas vladin ured za energiju tvrdi da je ukupno pustio oko 100 filmova u javnost. Nazivaju ih “trajnim, nevjerojatnim vizualnim dokumentima koji svjedoče o snazi i razornoj moći atomskog oružja”. Kuran još uvijek radi na filmovima, pokušava ih restaurirati i poboljšati. Yoshitake, gore spomenuti snimatelj, smatra da je puštanje tih filmova u javnost doprinijelo razumijevanju nuklearne prijetnje. Pita se zašto razvijene zemlje još uvijek zadržavaju preko 20.000 primjeraka tog najubojitijeg oružja. “To me plaši”, priznaje.

William J. Broad

Autor: The New York Times
26. rujan 2010. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close