Ulaganje u dionice, obveznice i u jednostavne oblike štednje u posljednjih deset godina pokazalo se kao pogrešna odluka za mnoge Amerikance i Europljane.

Da nema poreznih olakšica za uplaćivanje u mirovinske fondove, za mnoge od njih bilo bi mnogo isplativije da su novac pohranjivali u čarape i strpali pod madrac. Ovogodišnje brojke toliko su katastrofične da će bilo kakva buduća štednja u bankama ili pak investiranje u dionice i korporativne obveznice odbiti svakoga tko prati medije. Imovina američkih investicijskih fondova pala je u posljednjoj godini za 2,4 bilijuna dolara, što predstavlja petinu njihove vrijednosti. Britanski fondovi pali su za četvrtinu, odnosno za 195 milijardi dolara. Vrijednost globalnog tržišta kapitala pala je, procjenjuju stručnjaci, za polovinu, odnosno za 30 bilijuna dolara. Desetkovana je i vrijednost korporativnih obveznica, hedge fondova, ali i sirovina poput nafte. Ista sudbina zatekla je i sve koji su vjerovali da će do mirovine otplatiti brojne hipoteke na svoje nekretnine, a sada jedva vraćaju kredite, ako uopće imaju posao. Zbog toga zapadnjaci u ovakvim globalnim okolnostima bilo koji oblik štednje ili investiranja u propale tvrtke tretiraju kao ulijevanje novca u crnu rupu bez dna. Da prosječan stanovnik SAD-a danas povuče sva sredstva sa svojih štednih računa mogao bi odmah zaboraviti bilo kakvu dobit. Stanovnici Europe izgubili su četvrtinu vrijednosti svojih štednih uloga. No čini se kako, dok SAD objavljuje da je u recesiji već godinu dana, nije najidealnije vrijeme za brigu o štednji. Ekonomije vodećih svjetskih gospodarstava kao da se neprestano smanjuju u pranju. Upravo zato vlade potiču svoje građane da troše mnogo više nego što zarađuju, pa makar ako su za tu potrošnju morali izvući sva sredstva iz svojih fondova za “crne dane”. U pojedinim zemljama to će biti jedino rješenje za izlaz iz krize, no u onima gdje građani nisu štedjeli s velikim entuzijazmom to neće biti moguće. A to su anglosaksonske zemlje, SAD i Velika Britanija. Građani tih država ostali su dosljedni konzumenti, pri tome ne žrtvujući svoja zadovoljstva za financijski boljitak u dalekoj budućnosti, popularnoj štednji za stare dane. “Šačica” onih koji uistinu nešto i štede umjesto da upravo sada, kad su pale vrijednosti, ulažu u dionice i korporativne obveznice, radije se drže gotovine. No dugoročno gledano, svaka kriza, pa tako i ova, ima svoj kraj, i koliko god nemoguće zvučalo, cijene tih istih dionica i obveznica počet će rasti, što nije slučaj s gotovinom. Zato je upravo sada pravo vrijeme za ulaganje.