Novi val nenaplativih dugova mogao bi se sručiti na cjelokupni financijski sustav, a izvor mu je, začuđujuće, Europa. Kompanije Starog svijeta, od cementara do proizvođača kemikalija, nagomilale su preko pozajmica u posljednjih desetak godina toliko dugova da im bilance posljedično vrište crvenom tintom.

Korporativni dug u eurozoni tako sada premašuje 11 bilijuna dolara, odnosno dosegao je razinu od 95 posto ukupnoga godišnjeg outputa. Usporedno, korporativni dug Sjedinjenih Država iznosi 50 posto cjelokupne ekonomije. Ono što se u SAD-u dogodilo s drugorazrednim hipotekarnim kreditima, Europi se sada događa zato što su se rizični korporativni zajmovi jednostavno prepakiravali i bili prodavani investitorima. Sada se događa da tisuće milijardi dolara tvrtkama dolaze na naplatu, a prodajni sektori kompanija zbog krize bilježe velike padove. U boljim vremenima kompanije bi se još i mogle snaći, zatražiti refinanciranje od banaka. Međutim, takva opcija više nije moguća. Bankovni zajmovi eurozoni splasnuli su za 40 posto još prošle jeseni zbog kreditnog stezanja. Samim tim se može objasniti zašto su Europljani u siječnju izdali 159 milijardi dolara u obveznicama, najviše u posljednje dvije godine. Ali cijena je pretjerana. Prosječan prinos na dug europskih korporacija se utrostručio u posljednjih godinu dana, čak i za relativno zdrave i stabilne kompanije. Neke tvrtke, poput anglo-švicarske rudarske grupacije Xstrata, izdale su nove dionice kako bi platile dug, ali su ih morale ponuditi po diskontnoj cijeni kako bi privukle investitore. Viši trošak će “ostaviti ružne posljedice na politiku, odnosno restrikciju zapošljavanja, a i na rast plaća te investicije”, izjavio je Gilles Moec, londonski ekonomist iz Bank of America, te dodao da je “iznos duga za prebijanje golem”. Priličan broj tvrtki se već i sada teško nosi s nagomilanim problemima. Agencija za rejting Moody’s tako je degradirala 249 zapadnoeuropskih kompanija prošle godine, najviše nakon loše 1990. godine. Thomson, francuski pružatelj usluga na području videoopreme i servisa, koji obrne 7,2 milijarde dolara godišnje, u siječnju je tako prekršio dogovor sa svojim kreditorima u vezi s dugom od čitavih 2,7 milijardi dolara. Sada prodaje poslovne jedinice kako bi se domogao gotovine. Kako se uopće Europa uspjela uvaliti u tolike probleme? Konzervativne bankovne regulative zabranjivale su odobravanje zajmova za riskantne poslove pa su banke imale dosta novca koji se mogao plasirati tvrtkama. Privatni investicijski fondovi, nanjušivši veliku mogućnost zarade, na podcijenjenim kompanijama Starog svijeta dodatno su ga zasuli novcem, a uz niske kamatne stope i rast tečaja eura europske kompanije su se pomamile za kreditima kojima bi financirale akvizicije.