Nekadašnja “dolina jeansa”, kako zovu sandžački Novi Pazar s okolnim gradovima, gotovo je opustjela. Od svojedobne godišnje proizvodnje 3,1 milijun hlača produkcija je danas spala na skromnih 120.000, a broj zaposlenih se smanjio za 10 puta, odnosno sa 20.000 na svega dvije tisuće radnika.

Njemačka studija
Privatan biznis u Sandžaku, koji je i u vrijeme sankcija odolijevao krizi, pokazuje nezaustavljive znakove odumiranja. Broj poduzeća i trgovina koje se bave proizvodnjom traper-odjeće pao je s nekadašnjih 150 na 50. To potvrđuje studija koju su ekonomisti napravili za potrebe Europskog pokreta Srbije i njemačkog ZDF foruma. Sve do polovine prošlog desetljeća u Novom Pazaru je bila koncentrirana proizvodnja tekstilne i kožarsko prerađivačke industrije, nastale kao rezultat privatne poduzetničke inicijative. U tzv. zlatno vrijeme godišnji legalni i ilegalni uvoz trapera dostizao je 24 milijuna metara od čega se izrađivalo 20 milijuna traperica, koje po kvaliteti nisu zaostajale za uvoznim, a cijena im je bila višestruko niža. Svaki radnik dnevno je proizvodio 36 hlača, što je predstavljalo zavidnu produktivnost i u svjetskim razmjerima. Mjesečni promet na novopazarskoj tržnici, odakle se roba distribuirala diljem Srbije, iznosio je 20 milijuna njemačkih maraka, da bi danas iznosio svega 50.000 eura. Prvi udar novopazarski proizvođači traper-odjeće doživjeli su dolaskom kineskih trgovaca koji su uz naklonost tadašnje Miloševićeve vlasti preplavili srpsko tržište. Miloševićev režim otvorio je državu iz političkih razloga kako bi ublažio posljedice sankcija i od Kine dobio naftu na kredit, što mu je na kraju i pošlo za rukom. Taj kredit od 300 milijuna dolara Srbija još nije u cijelosti vratila, jer je nova vlast tražila od Kine da joj, poput Pariškog i Londonskoga kluba, otpiše veći dio zajma, što Peking nije bio spreman učiniti. Sličnu sudbinu dožvjela je i proizvodnja obuće, koja u Sandžaku ima dužu tradiciju od tekstilne produkcije. Sektor obuće, koji ima polustoljetnu tradiciju, nalazi se sada u dubokoj recesiji, jer je proizvodnja pala na svega tri posto od svojedobnih rekorda kada su se sirovine uvozile iz Italije, Turske, Malezije, Brazila i Argentine.

Politika i gospodarstvo
Poduzetnici su se zbog toga okrenuli političkim moćnicima od kojih traže da veću pozornost daju poslovnom sektoru, a manje borbi za zauzimanje pozicija u vlasti. Od lokalnih vlasti se traži da u većoj mjeri pokažu smisao za suradnju s poslovnim ljudima, bez obzira kojoj političkoj stranci su naklonjeni. Političkim podjelama podlegli su i mnogi gospodarstvenici dajući prednost političkim interesima umjesto poduzetništvu. Do takvih ocjena došli su autori spomenute ankete provedene među vlasnicima 50 tvrtki iz tekstilne i obućarske industrije, koliko ih je preostalo na Sandžaku.