Dok su Sjedinjene Države zaokupljenje domaćim ekonomskim problemima te ratovima u Afganistanu i Iraku, Europa radi na unutarnjem jačanju i izlasku iz krize, a Rusija pokušava povratiti staru slavu, Afrika kao da je ostala na marginama interesa velikih sila.

Takvo je stanje upravo odlučila iskoristiti Kina, sila u usponu koja već godinama ulaže u Afriku i sve odlučnije preuzima kontrolu na kontinentom. I to čini bez obzira na političko stanje u tim zemljama, na stanje ljudskih prava ili uvjete rada koji tamo vladaju. A Africi je kineski angažman više nego dobrodošao. Tako su u glavnom gradu Kenije Nairobiju kineski radnici istisnuli domaće te rade na obnovi prometnica, kuća i ostale infrastrukture. A slična se situacija može vidjeti i u drugim većim afričkim gradovima. No Kina se tu ne zaustavlja. Peking je tako obećao sagraditi cestovnu vezu između juga i sjevera Afrike, gotovo duž cijeloga kontinenta. “U načelu investiramo u infrastrukturu – ceste, luke i kuće. To je temelj za afričke zemlje i razvoj gospodarstva”, kaže ataše za gospodarstvo pri kineskom veleposlanstvu Keniji Shao Wei Jian. Njegova je zemlja samo od 2008. u Afriku uložila 26 milijardi dolara. Afrikanci su tom suradnjom zadovoljni, kaže Ngozi Okonjo-Iweala iz Svjetske banke. “Svake nam godine nedostaje između 48 i 49 milijardi dolara za gradnju infrastrukture. A bez nje ne možemo pružiti uvjete za privatno gospodarstvo i njegove investicije.” A upravo tu na scenu stupa Kina. Osim radnicima, Kinezi Afriku prepljavljuju i svojom robom, poput električnih aparata, alata, tekstilne robe i obuće. No afrički radnici takvu politiku ne odobravaju tvrdeći da se tim putem uništava tekstilna industrija na jugu Crnoga kontinenta. Nezadovoljnici već govore o žutim kolonijanim gospodarima. Oni dostavljaju gotove proizvode, a Afrika pak utažuje žeđ za sirovinama kineskoga velikog i brzorastućega gospodarstva. Kina uvozi goleme količine nafte, bakra, rudače ili dijamanata. No to nije iskorištavanje, tvrdi bivši ugandski veleposlanik u Kini Philipp Idre. “Svaka se zemlja za sebe zanima za sirovine. Sada SAD kupuje lavovski dio afričke nafte i mineralnih bogatstava. Ne razumijem otkud strah da će Kinezi sve naše izvore sami potrošiti”, brani kinesku politiku Idre. Nafta je također jedan o bitnih razloga zašto je Kina, drugi po veličini svjetski uvoznik tog energenta, bacila oko na Afriku, posebice na Keniju, Angolu i naravno Nigeriju. Trgovinska razmjena između Afrike i Kine od 2000. više se nego udeseterostručila i porasla na više od 100 milijardi dolara. Shao Wi Jian kaže kako su time obje strane na dobitku. “Mi dovozimo tehnologiju i obrazujemo lokalne radnike. Potom oni mogu sami iskorištavati vlastite izvore”, tvrdi Shao. No domaći se radnici žale na minimalne plaće i loše zaštitne mjere, ako kod Kineza uopće i dobiju posao. Mnogi se otvoreno protive kineskim radnicima i tvrtkama i ne žele ih ondje. Ali žele ih afričke vlade. Peking je velikodušan u svojoj pomoći za razvoj, s kreditima i oslobađanjem od dugova. Zapad nije s odobravanjem dočekao kinesku ekspanziju u Africi, ponajprije ističući pitanje kršenja ljudskih prava i demokracije. No stvarni razlog nije u suradnji Pekinga s vladama upitne legitimnosti, već u gubitku prostora za vlastiti u

Rekordan uvoz

Glad za dobrima
Upravo je neutaživa glad Kine za dobrima drugih zemalja potaknula prošlogodišnji oporavak svjetskih tržišta. Taj razlog također stoji iza ekonomskog oporavka drugih zemalja. U prosincu prošle godine kineski je uvoz premašio sve dosadašnje rekorde, a rast je zabilježio i uvoz, koji je samo 4,4 posto ispod rekordne razine. Kina uglavnom uvozi sirove materijale i osnovne proizvode.

Radna snaga
Od siječnja do listopada 2009. godine kineske su kompanije u svijetu završile projekte u vrijednosti od 58 milijardi dolara, što je povećanje od 33 posto u odnosu na isto razdoblje prijašnje godine, navodi kinesko ministarstvo trgovine. Na kraju 2008. od Angole do Uzbekistana, Irana i Indonezije bilo je zaposleno 740.000 kineskih radnika, a očekuje se kako će njihov broj i dalje rasti.