Prošli je tjedan obilježio novi povijesni događaj: Kina je pretekavši Japan službeno postala druga po veličini svjetska ekonomija. To je na Zapadu potaknulo zabrinutost da bi Kina mogla premašiti Sjedinjene Države prije nego što se predviđalo. No stvari treba ipak sagledati i s Azijske perspektive i dugotrajnog kineskog takmičenja s drugim ekonomskim monstrumom – Indijom. Te dvije države, koje su do 1800. godine činile polovicu svjetske ekonomije, nisu poput Japana i Njemačke nacionalne države. Prema veličini i brojnosti stanovništva svaka je kontinent, iako, i uz blistave stope rasta, siromašan.

Države velike i složene poput Kine mogu se pod vlastitim proturječnostima razvijati ispod svojih mogućnosti ili doživjeti slom. Kratkoročno, njezini vanjskopolitički odnosti mogli bi bi mogli biti važniji od dugoročnih, čak i u Aziji. Primjerice, moglo bi doći do sukoba između Kine i još uvijek snažnog Japana. Zapadne sile još uvijek imaju velikog utjecaja. Ipak, kako idu godine, veće su šanse da se dva azijska diva sukobe oko sporne granice.Kineski lideri zapadne komentare na račun njihova rasta smatraju urotom. Pogledajte samo savezništvo Amerike s Japanom i Južnom Korejom, njezinu zakonsku obvezu vojne pomoći Tajvanu i prijateljstvo s kineskim rivalima. Paranoja je preuveličana. Što se više može tražiti od zemlje koja je, osim što je najmnogoljudnija na svijetu, i najveći svjetski izvoznik, najveće tržište automobila, najveći emiter ugljičnog dioksida i najveći energetski potrošač. A što se tiče balansa vojne moći, stalni razvoj tehničkih kapaciteta kineske vojske, jačanje vojne mornarice i sposobnost djelovanja u svemiru i kibernetskom prostoru još uvijek ne prijete američkoj supremaciji. No jačanje kineske vojske nije po volji susjedima i regionalnim rivalima. Među njima je i Indija, koja se i nakon davnog vojnog poraza u ratu još uvijek osjeća poniženom. Tradicija strateškog nepovjerenja u Kinu je duboko usađena. Indija smatra da je Kina nastoji minirati na svakom koraku: u osiguravanju energetskih izvora, dobivanju stalnog mjesta u Vijeću sigurnosti UN-a i u jačanju prijateljskih veza s njezinim manjim susjedima, poglavito s Pakistanom. Ipak, izgledi da dvije zemlje zarate opterećuju samo neprijateljski nastrojene nacionaliste. Optimisti ukazuju na 60 milijardi dolara vrijednu trgovinsku razmjenu koja bi se trebala ostvariti ove godine, što je 230 puta više od one iz 1990. Kako bi stvari između dvije zemlje krenule nabolje za početak treba nastaviti s pregovorima oko graničnih pitanja. A to će se postići samo jačanjem institucija koje bi potaknule pregovore. Kina, Indija, ali i Japan, bi trebali početi održavati regionalne forume kako bi svoje rivalitete preobrazili u suradnju i zdravu konkurenciju.