Broj novčanica koje se tiskaju u Washingtonu i u Fort Worthu u Teksasu prošle je fiskalne godine pao na najnižu brojku u povijesti. Tiskanje novčanica od 5 dolara također je palo na najnižu razinu u posljednjih 30 godina, a prvi put u tom periodu Ministarstvo financija nije tiskalo novčanice od 10 dolara. Jasno je što se događa: gotovina se sve manje koristi.

Neupotrebljiva je za kupnju putem interneta, na većini letova njome ne možete kupiti grickalice ili robu oslobođenu carine. Lani je 36 posto svih vožnji taksijem u New Yorku plaćeno karticom. U mahattanskom restoranu Commerceu na jelovniku piše “Primamo samo kreditne kartice”. Jako je teško pratiti tijek papirnatog novca, dijelom i zato što se neki ljudi koriste gotovinom kako bi prikrili troškove. No, omjer protoka novca upućuje na promjene. Naime, 1970. godine, kad je plaćanje karticama još uvijek bila novost, vrijednost američke valute u domaćem prometu iznosila je otprilike 5 posto domaće ekonomske aktivnosti, a lani je iznosila tek 2,5 posto. “Jutros sam kupio 4 litre mlijeka za 2,5 dolara na Mobilovoj benzinskoj crpki i to sam platio karticom”, kaže Tony Zazula, suvlasnik restorana Commerce. “Nosim uz sebe nešto gotovine, ali samo za plaćanje napojnica.” Kad razmišljamo o tom trendu, lako bi bilo zaključiti da će papirnatoj valuti uskoro doći kraj, ali to vjerojatno nije točno. Većina Amerikanaca ipak se u nekim slučajevima radije koristi gotovinom. Gotovinom roditelji i dalje plaćaju dadilje, a i najčešći je oblik napojnice. Mnoga manja poduzeća u Americi, od trećine do čak polovice njih, ne primaju kartice. A i kriminalcima je gotovina omiljena. Whitey Bulger, bostonski kriminalac koji je 15 godina živio u Santa Monici u Kaliforniji dok ga prošlog mjeseca nisu uhitili, najamninu je plaćao gotovinom, a stotine tisuća dolara spremio u tajne pretince u stanu. Gotovina je i dalje duboko ukorijenjena, a stvari se vrlo sporom mijenjaju. Ron Shevlin, analitičar bostonske tvrtke Aite Group, koja se bavi istraživanjem tržišta financija, izračunao je da će se Amerikanci još 200 godina služiti papirnatim novcem. “Nama gotovina odgovara”, kaže Shevlin.

“Očito je da se gotovina sve manje upotrebljava, ali zagovaratelji promjene obično pretjeruju s procjenama o brzini širenja trenda.” Oni koji su predviđali kraj papirnatog novca podcijenili su uspjeh novčanice od 100 dolara, koja se prometnula u najpopularniji američki izvozni proizvod. Već dvadeset godina traje pomama za novčanicama od 100 dolara, koje se u nestabilnim dijelovima svijeta skupljaju i čuvaju poput zlatnih poluga. Lani je Ministarstvo financija prvi put u povijesti tiskalo više novčanica od 100 dolara nego od jednog dolara. Danas kruži preko sedam milijardi dolara u novčanicama od 100 dolara, a iz Saveznih rezervi javljaju da dvije trećine tog novca najvjerojatnije drže stanovnici drugih država. Tako su američki vojnici 2003. u jednoj od palača Sadama Husseina pronašli svježe tiskane novčanice od 100 dolara u vrijednosti od 650 milijuna dolara.Sjedinjene Američke Države na tome dobro zarađuju. Novac tiska Ministarstvo financija, a izdaju Savezne rezerve. Središnja banka Ministarstvu financija plaća troškove proizvodnje, koji iznose otprilike 10 centi po novčanici, a potom ih po nominalnoj vrijednosti mijenja za vrijednosne papire od kojih dobiva kamatu. Što više novca tiska, više zaradi na kamati. Usto, svake godine Savezne rezerve Ministarstvu vrate iznenadna sredstva, koje su lani premašila 20 milijardi dolara. Kako bi zadovoljile potražnju, Savezne su rezerve ovlastile banke koje u Frankfurtu, Londonu, Singapuru i drugim financijskim središtima upravljaju skladištima za distribuciju tiskanog novca. U ožujku je, većinom uslijed procvata potražnje za novčanicama od 100 dolara, vrijednost svih američkih novčanica u upotrebi prvi put u povijesti dosegnula trilijun dolara. Proizvodnja papirnatog novca opada znatno brže od iskoristivosti novca jer novčanice puno dulje traju. Zahvaljujući napretku tehnologije, novčanica od jednog dolara u upotrebi je u prosjeku 40 mjeseci, a prije dvadeset godina radilo se o tek 18 mjeseci.

Banke Saveznim rezervama redovito šalju stare novčanice, a rezerve ih zamijene za nove. Donedavno su uništavale stare i potrgane novčanice zato što oprema za skeniranje nije mogla očitati nabranu i poderanu novčanicu, no odnedavno se i to promijenilo. Savezne rezerve su 1989. godine zamijenile 46% vraćenih novčanica, a lani tek 21%, a ostatak je vraćen u upotrebu. Istraživanja provedena u SAD-u pokazuju da se širenjem tehnologije elektroničkog plaćanja smanjio opseg plaćanja gotovinom.Tony Zazula odluku o uvođenju isključivog plaćanja karticom u svojem restoranu donio je 2009., po uzoru na American Airlines koji je netom prije uveo politiku neplaćanja gotovinom. Kaže da je 85 posto njegovih gostiju ionako već bilo plaćalo kreditnim karticama, a i nije bilo sigurno svaki dan nositi gotovinu u banku. “Ima i onih koji su bijesni što ne primamo gotovinu”, kaže Zazula, “no većinom se bezveze naljute jer se na kraju pokaže da imaju kreditnu karticu”. Stručnjaci za kreditne kartice ne znaju ni za jedan drugi restoran u kojem se isključivo provodi kartično plaćanje.Nijedno prodajno mjesto ne mora primiti gotovinu, no većina trgovaca ne želi ljutiti svoje potrošače. “Danas je rijetkost da netko prima samo gotovinu, kao što je rijetkost da netko drugi prima samo kartice”, kaže Brian Dodge iz Udruženja vlasnika maloprodajnih tvrtki. Čak se ni financijska industrija, koja promiče širenje elektroničkog plaćanja, više ne usuđuje iznositi čvrsta predviđanja. “Uvijek će biti onih koji će se iz dobrih ili zločinačkih pobuda radije koristiti gotovinom”, kaže Doug Johnson, predsjednik izvršnog odbora za upravljanje rizicima pri Udruzi američkih banaka.

Binyamin Appelbaum