WASHINGTON — Dok se prošle godine u Sjedinjenim Američkim Državama odvijala žestoka rasprava u vezi saveznog deficita, burzovni konzultant David Smick u svojemu je domu u Washingtonu upriličio večeru za stručnjake za proračun iz obje stranke. Među uzvanicima su se našli uvaženi članovi konzervativaca iz gradske elite, uključujući Alana Greenspana, nekada guvernera banke saveznih rezervi i Williama Kristola, urednika konzervativnog časopisa The Weekly Standard. No nitko od njih nije privukao više pozornosti od zastupnika Paula D. Ryana, republikanca iz savezne države Wisconsin, danas sukandidata republikanskog predsjedničkog kandidata Mitta Romneyja, koji je govorio o prijetnji državnog duga i radikalnim potezima potrebnima da bi se on zauzdao.

“Pomislio sam: Ovo je valjda jedini tip u Washingtonu koji obraća pozornost”, kaže Niall Ferguson, ekonomski povjesničar na Harvardu i poznavatelj zbivanja koji je ostatak večeri zajedno s Kristolom pokušavao uvjeriti Ryana da se kandidira za predsjednika. Na Ryana su ključan intelektualni utjecaj izvršili kanonski konzervativni mislioci kao što su austrijski ekonomist Friedrich von Hayek te spisateljica i filozofkinja Ayd Rand. No otkad je stigao u Washington početkom 1990-ih, Ryan se usko vezao uz intelektualni svijet kojemu su niži porezi, blaži zakoni i oblik vlasti koji minimalno zadire u slobode pojedinca važniji od filozofskih rasprava o radu i slobodi. Otkad se uspostavio kao vodeći republikanac u kongresu po pitanju proračuna, Ryan je postao miljenik s velikom moći utjecaja na washingtonske konzervativne intelektualce, ekonomiste, pisce i političare. Ryan “je dobar politolog i dobar političar u jednome”, kaže Stuart Butler, ravnatelj Centra za političke inovacije pri desničarskoj znanstvenoj instituciji Heritage Foundation. “Kada raspravljam s Ryanom, pričam s osobom koja materijal poznaje jednako dobro kao ja ili čak bolje od mene.” Kristol kaže: “On je čovjek koji može sjediti u sobi za sastanke ili za stolom sa šest do deset ljudi iz raznoraznih neprofitnih organizacija ili iz svijeta medija te itekako uspješno braniti svoj stav.” Ryanovi pomoćnici i osobe od povjerenja opisuju ga kao iskreno zainteresiranog, taktički svjesnog političara i mislioca koji dubinski poznaje proračun i ima bliske veze s desničarskim političkim moćnicima. Tijekom 20 godina koliko je u Washingtonu, Ryan se izričito usredotočio na uspostavljanje veza s dvije skupine mislioca — politolozima u znanstvenim institucijama kao što su American Enterprise Institute i komentatorima poput Kristola. Svakoga dana kući odlazi s gomilom tzv. bijelih knjiga. Naziva ekonomiste kada ima neke nedoumice o njihovim zamislima. Također se žustro zalaže za vlastite ideje kod gradske elite na domjencima, sastancima na Capitol Hillu, večerama, pa čak i na odmoru.

“Neobičan je”, kaže Kristol. “Jedini član Kongresa sličan njemu je Pat Moynihan”, kaže, misleći na senatora Daniela Patricka Moynihana, demokrata iz New Yorka koji je bio poznat po svojemu pronicljivom intelektu. Na početku karijere Ryan je i sam radio u neprofitnoj organizaciji pod nazivom Empower America, nakon što je neko vrijeme radio kao kongresni pomoćnik. Dvojica osnivača te organizacije, William J. Bennett, nekadašnji ministar obrazovanja, danas radijski voditelj te Jack Kemp, također bivši ministar i republikanski kandidat za potpredsjednika 1996. godine, postali su mu mentori. Kemp je preminuo 2009. godine. Kemp ga je “naučio da se iz velikih ideja rađa najbolja politika”, izjavio je Ryan u intervjuu za konzervativni časopis National Review. “Uvijek će ih netko osporavati i uvijek će biti kontroverzne, ali moraš učiniti ono što smatraš ispravnim, ono u vezi čega si strastven i snažno to zagovarati. Ako to napraviš, možeš potpuno preokrenuti pravac u kojem se rasprava vodi.” No zbog Ryanovog temeljnog uvjerenja u uspjeh i potrebu za manjom vladom katkad je dolazio u sukob s mentorima. Ryan je tijekom vladavine administracije Georgea W. Busha postao istaknuti glas koji poziva na privatizaciju sustava socijalnog osiguranja. On je 2007. postao vodeći republikanac na čelu odbora za proračun, a kad su republikanci 2010. godine ponovno osvojili većinu u Domu zastupnika i njegov predsjednik. Svoju prvu iteraciju proračuna pod naslovom “Put prema budućnosti Amerike” objavio je 2008. godine. Pobrao je lovorike u desničarskom svijetu naviknutom na političare koji ublažavaju ideje, što je i dovelo do prenapuhavanja proračuna za vrijeme Bushove vladavine. “On više od bilo kojeg drugog člana Kongresa razmišlja na sljedeći način: Što kad bismo doista pokušali na zakone primijeniti načela konzervativaca, načela vlade koja ne zadire u slobodu pojedinca? Tko zna kamo bi nas to dovelo, uzevši u obzir političke okolnosti”, kaže Michael F. Cannnon, stručnjak za zdravstvo pri organizaciji Cato Institute, koji Ryana opisuje kao suštu suprotnost ostalim republikancima koji pod pritiskom industrije ili interesnih skupina lako odustaju od prijedloga vezanih uz ostvarenje vlade koja poštuje pojedinca. Yuval Levin iz organizacije Ethics and Public Polic Center kaže: “Njega zanima puno više od proračunske računice. Zanima ga vrsta vlasti kakvu ćemo imati u Americi.”

Annie Lowrey