Ujedinjeni narodi su donijeli rezoluciju kojom je zabranjem uvoz određenih roba u Iran, a za američke proizvode vrijede i posebni uvjeti prodaje ako ih neki poslovni subjekti iz drugih zemalja prodaju na svjetskom tržištu. U slučaju kršenja pravila odgovornim osobama prijete zatvorske kazne, a inozemne tvrtke mogu dospjeti na “crnu listu”: poduzećima koja se nalaze na toj listi vlada u Washingtonu i po nekoliko godina zabranjuje poslovanje u SAD-u. Godine 2003. tvrtka Dräger primila je narudžbu iz Irana: za jedan plinovod Nijemci su trebali sagraditi postrojenje za nadgledanje transporta zapaljivih plinova. Za pogon tog postrojenja potreban je i program Intellution Fix 32. Taj softver koji stoji gotovo 80.000 eura proizvodi kompanija čiji je vlasnik američki div General Eletric. Budući da je taj program takozvani “dual-use software”, znači da se može koristiti i u vojne i u civilne svrhe, njegova prodaja i distribucija po svijetu podliježe posebnim pravilima izvoza. Jedini problem u cijeloj priči: taj je softver u Iran isporučen bez potrebne dozvole. Naručitelj postrojenja bila je tvrtka Irasco sa sjedištem u Italiji. Irasco je inzistirao na isporučenju kompletnog postrojenja, uključujući i softver. Dräger je stoga kao “posrednika” angažirao poslovnog čovjeka Sasona Azodija, koji je u Lübecku, sjedištu njemačke tvrtke, naručio cijelo postrojenje. Azodi danas tvrdi da je on sporni softver naručio u SAD-u, da ga je platio i isporučio u Lübeck kako bi Dräger mogao isprobati postrojenje. Barem je mislio da se radi samo o testu. No kasnije, nakon što je postrojenje (i program) stiglo u Iran, Azodi je popričao s jednim tehničarem njemačkog poduzeća: “Pitao sam ga što se dogodilo sa softverom koji sam im isporučio. On mi je rekao da je softver instaliran u sustav koji je isporučen u Iran. Shvatio sam da me je netko očito dobro namagarčio!”
(DW)