Ispravljena, gotovo kraljevskog držanja osamdesetdvogodišnji Malik Niaz ušao je nedavno na predsjednički posjed, ponosno noseći svoj najbolji turban, jedan svileni iz Turkestana. U nevjerici je promatrao čuvara koji ga je zamolio da skine turban. Niaz, koji je putovao više od osam sati, zgrozio se. “Bilo nam je strašno neugodno i rastužilo me”, kaže.

“Osjećao sam se poniženo kad mi je čuvar rekao da skinem turban”, govorio je zamuckujući, kao da ga već i samo prisjećanje na njegove riječi uzrujava. Pravilo o pretraživanju turbana u predsjedničkoj se palači Hamida Karzaija strogo provodi otkako je u eksploziji bombe koju je napadač skrio u turbanu stradao Burhanuddin Rabbani, vođa mirovnog procesa u Afganistanu. Bilo je to treće ubojstvo istog tipa u četiri mjeseca. Turbane diljem muslimanskog svijeta nose mnogi jer se smatralo da ga je nosio i prorok Muhamed. U Afganistanu se nose turbani različitih stilova i boja. Postoje oni sintetički iz Pakistana koji stoje oko 20 dolara, svileni iz Herata koji su dvostruko skuplji i vrlo skupocjeni turbani od bogate svile. Stanovnici jugoistočnog Afganistana tkaninu namataju labavo i u širokima namotima, a stanovnici Kabula vole manje i čvršće svezane turbane. Oni s istoka zemlje preostali vršak tkanine istaknu poput pijetlove krijeste, a veličina donekle ima veze sa samopouzdanjem onoga koji ga nosi. Talibani obično nose crne ili bijele turbane od vrlo mekanog pamuka s dugim repom, a crni turban znači da obitelj onoga tko ga nosi vuče korijene od Muhameda. “Imam četiri ili pet turbana”, kaže Hajji Mohammad Zaman Ahmadi, pedesetsedmogodišnji Kabulac koji je na tržnici kupovao bijelu kapicu koju nosi po kući. Ahmadi smatra da bombaši koji u turbanima kriju eksplozivne naprave “pokušavaju ocrniti afganistanske turbane i dokinuti Afganistancima drevnu tradiciju”. U stražnjim ulicama središnje kabulske tržnice mnogi su se nositelji toliko razljutili zbog svega što se događa da za to krive Amerikance. “Tko je doveo te bombaše i one koji pretražuju turbane? Vi ste ih doveli”, rekao je jedan stariji muškarac gnjevno, misleći na zapadnjake. Abdul Raouf Nafee, hodža džamije Herati u centru Kabula, turbane smatra poveznicom svetog života i tjelesnih potreba ljudi. “Ako vam je hladno, možete se njime omotati da se ugrijete”, kaže. “Možete na njega sjesti i njime svezati životinju.” No, priča o turbanima ima i crnu stranu. Bombaše su Amerikanci toliko izbezumili da im svetost turbana više ništa ne znači. “Kad čovjek izgubi dostojanstvo”, kaže Hajji Ahmad Farid, hodža iz provincije Kapisa, u kojoj živi velik broj pobunjenika, i predstavnik konzervativne struje u parlamentu, “nije mu više stalo do šala i turbana”.

Alissa J. Rubin