Deseci fakultetski obrazovanih, računalno pismenih i nezaposlenih mladih ljudi koji započinju poslove s hranom nadaju se da će naći svoje mjesto na uslužnom tržištu nekonvencionalnim putem. Kako stasa nova generacija kuhara i kuharica, čini se da bi mogli potpuno zaobići restoranske kuhinje.

Svaki mjesec jednu subotu uju-tro prodavači s tržnice Greenpoint nalaze se kod Crkve Mesije u Brooklynu. “Na ovaj način ulažem u budućnost”, kaže Fabiana Lee (26), dizajnerica interijera koja je ostala bez posla prošle godine. Prodaje na tržnici Greenpoint otkako je osnovana u listopadu. Empanade i “kolači na štapiću” glavni su joj izvor zarade. Joann Kim (26), organizatorica tržnice, kao glavni razlog za pro-cvat malih kulinarskih tvrtki na-vodi spoj ekonomske krize i jača-nje lokalnoga obrtničkog pothvata u proizvodnji hrane. Recesija se spominje u pričama mnogih putujućih prodavača,čak i onih koji u torn poslu nisu novi. Matt i Alison Robicelli vodili su posao s kolačićima i trgovinu specijalitetima do listopada prošle godine kad su shvatili da su sa za-kupom prostora na gubitku. “Sjeli smo sa savjetnikom koji je vidio u kojem ludilu živimo i rekao: Morate se brinuti o trima stvari-ma: trgovini, poslu s kolačićima i djeci”, kaže Alison. “Rekao nam je da moramo odabrati samo dvije.” Danas prodaju kolačiće. Fabiana Lee doselila je u New York zbog studija dizaj nainterij era na institutu Pratt u Brooklynu. Na-kon što je 2006. diplomirala, brzo je našla posao na Manhattanu. No početkom 2009. sve je uzdrmala kriza tržišta dionica. “Gotovo da sam osjećala olakša-nje kad su me otpustili kao i ostale”, kaže. “Bolje to nego da sjedim za stolom i čekam kad će se dogo-diti.” Odrastajući u Buenos Airesu, rano je odlučila da želi živjeti u New Yorku.

“Navikla sam na to da sam jedi-na Azijka u školi”, kaže Fabiana, čiji su roditelji rođeni u Južnoj Koreji, a vode tvrtku za proiz vodnju i prodaju pletenine u Argentini. Tečno govori engleski, španjolski i korejski. “Svidjela mi se mješavina ljudi i hrane u New Yorku.” Kaže da ju je majka, koja je često posluživala odrezak s korejskim povrtnim pri-logom kimchi, naučila osnovama kuhanja. I dalje je nezaposlena, ali nikad nije napornije radila, kaže, jer polako nastoji razviti stabilan posao. Na tržnicu Greenpoint većina prodavača dođe već ranom zorom, oblikujući rižine kuglice, pekući palačinke i valjajući tijesto za pitu. “Radimo sve što treba”, kaže Nicole Asselin, koja je donijela pi-tice punjene organski uzgojenom rabarbarom, čokoladne kekse i komade maslaca s divljim porilukom koji je ubrala u Vermontu. Za većinu tih prodavača ulozi su i te kako visoki. Na ovakvim tržnicama mogu razviti dobar posao, a da ne moraju raditi preko neke ve-će tvrtke za preradu hrane. Svaki prodavač plati od 25 do 50 dolara za stol, od čega polovica odlazi crkvi, a polovica Joann Kim. Budući da ledeni štapić stoji četiri dolara, a empanada tri dolara, čini se kao da je marža poprilično visoka, no ne-kim bi prodavačima, koji rade bez potvrde o kvaliteti, prodaja uskoro mogla opasti. Dana 28. svibnja Ured za zdrav-lje New Yorka potvrdio je da svi prodavači hrane moraju imati dozvolu za rad s hranom te da smiju koristiti samo odobrene komercijalne kuhinje. Najam prostora u komercij alnim kuhinjama stoji oko 200 dolara za osam sati rada. Za neke prodavače kao što je Fabiana Lee, koja je pokrenula po-stupak za izdavanje dozvole, to bi na tržnici značilo razliku između male dobiti i poslovanja na nuli. Na kraju dana, kaže Nicole Asselin, prodavači su jako umorni, a nisu gotovo ništa bogatiji. “Težak je to posao”, kaže Hannah Goldberg. “ Naši su preci došli preko Lower East Sidea kako bi ostvarili bolji život, a naši roditelji misle da smo ludi što smo se vratili ovamo i pro-dajemo s kolica.”

Julia Moskin