Ako su usporedbe s velikom depresijom zastrašujuće za Amerikance, jedva da su manje zastrašujuće za Latinoamerikance. Unutar nekoliko godina od kraha burze u 1929., 16 vlada iz regije palo je zbog vojnih pučeva ili preuzimanja vlasti. Posljednjih godina govorilo se uglavnom o ekonomskoj neovisnosti Latinske Amerike od velikog susjeda na sjeveru (s izuzetkom Meksika).

Ali 29. rujna, na dan kada je Predstavnički dom u Washingtonu postavio prepreku spašavanju, pojavio se podsjetnik na to koliko su te veze još bliske. Dok je Dow Jones u jednom danu pao za gotovo sedam posto, brazilska Bovespa, najveća burza dionicama u regiji, pala je za više od devet posto. Ipak, činjenica da financijska kriza nema na sebi pečat “made in Latin America” razlog je za umjereno slavlje. Tijekom kriza 1994.,1998. i 2001. Latinska Amerika je krenula nekontrolirano trošiti, koristeći strana financijska sredstva kako bi platila veliki porast uvoza. Tada se raspoloženje promijenilo, strane investicije su nestale i pojavila se panika. Ovoga puta mnoge zemlje su u posljednjih nekoliko godina imale trgovinske viškove i rastuće cijene robe su ostavile vladine financije u više nego pristojnom stanju.Banke Latinske Amerike također izgledaju jake. To je djelomično zato što nisu nakupovale američke vrijednosnice na temelju hipoteka, ali i zato što ne ovise o stranim kreditima. Brazilske banke su iznimka: male i srednje velike banke s dionicama u javnoj prodaji ovise o stranim sredstvima i vrijednost njihovih dionica se tijekom prošlog tjedna strmoglavila. Ali čak i u Brazilu, strani kapital čini samo 10-20 posto potrebnih sredstava banaka. Tržišta vrijednosnicama u Latinskoj Americi su plitka (osim u Brazilu), što smanjuje šanse jednog puta prema infekciji. Krediti su veći razlog za brigu, posebno za izvoznike, koji teže nabavljaju strane kredite. To bi mogao biti samo privremeni problem. Ali ako se nastavi, kompanije će se okrenuti domaćim kreditorima, što će ostaviti manje kredita za raspodjelu. Edmar Bacha iz Banco Itau, koji je vidio mnoge krize kako dolaze i prolaze, tvrdi da je sada stezanje kredita njegova glavna briga.Veći strah za budućnost je da će globalno usporavanje koje će pratiti pad cijena roba pritisnuti na vladine financije. Čile, koji ulijeva novac u veliki fond (trenutačno stoji na oko 20 milijardi dolara) kada su cijene bakra visoke i stvara svoj budžet na temelju cijene bakra koja je daleko ispod trenutačne tržišne cijene, jedina je velika zemlja u regiji u kojoj potrošački procvat nije popratila rastrošnost vlade. Cijene robe već su pomalo pale. Ako padnu puno niže, neke zemlje će imati problema.