Najomiljenija i prilično jaka igračka ruskog premijera i bivšeg predsjednika Vladimira Putina, državni energetski gigant Gazprom, posljednjih se mjeseci susreće s padom profitabilnosti i utjecaja. Putinova odluka povučena još za njegovo vrijeme predsjednikovanja, kojom je Gazprom putem dugoročnih ugovora produžio ruku nad izvorima prirodnog plina srednje Azije, sada kompaniji stvara gubitke.

Stezanjem tržišta i padom potražnje za energentima, u ovom slučaju prirodnim plinom, čija se prosječna cijena za tekuću godinu na europskom tržištu kreće oko 280 dolara za tisuću kubičnih metara, dugoročna investicija je važeća do 2028. godine. Potpisana je uz fiksnu cijenu od 340 dolara za isti volumen plina što generira zamjetan “gubitak” od 60 dolara, odnosno drastičan pad profitabilnosti. Time je kompanija prisiljena privremeno zatvoriti neka nalazišta u samoj Rusiji, iz kojih crpi plin po znatno nižoj cijeni od one kojoj plaća za uvoz iz srednje Azije, i to sve kako bi uspjela uravnotežiti ponudu s opadajućom svjetskom potražnjom. Prema Jonathanu P. Sternu, voditelju istraživanja prirodnog plina u sklopu Energetskih studija pri Sveučilištu u Oxfordu, potražnja za Gazpromovim plinom u tekućoj bi godini mogla pasti za 60 milijardi kubičnih metara, odnosno upravo u obujmu plina koje ugovorno obvezana kompanija uvozi iz nalazišta nekih bivših sovjetskih država. Dodatan problem koji opterećuje ne samo Gazprom nego i ostale ruske kompanije jest činjenica da je Europa, potaknuta nemilim iskustvom iz siječnja ove godine, ali i prijašnjih godina, “zatvaranjem pipe” prilikom rusko-ukrajinskog spora, intenzivirala napore u gradnji alternativnih ruta i sklapanju ugovora sa sjevernoafričkim i bliskoistočnim dobavljačima. Tako je Europska unija ovog mjeseca potpisala sporazume s Gruzijom, Turskom, Egiptom i Azerbajdžanom kako bi potaknula dugo i često puta usporavan napor vezan uz gradnju plinovoda Nabucco, koji bi za Rusiju značio gubitak monopola u energentima bogatom Kaspijskom bazenu. Međutim, unatoč tekućim problemima i padu potražnje u Gazpromu nisu osobito opterećeni. Kratkotrajni učinci uopće ne dovode u pitanje dugoročne ciljeve osiguranja izvora energije iz nafte i plina, koji bi trebali dominirati tržištem idućih, procjenjuje se, 40 do 50 godina, odnosno prije nego alternativni izvori energije dosegnu toliku komercijalizaciju i postignu željen omjer kvalitete, dostupnosti i cijene. “Gazpromovi ugovori s partnerima iz srednje Azije planski su potpisani na dugi rok”, poručuju u Gazpromu i dodaju: “Zbog svjetske ekonomske krize koja bez sumnje negativno utječe na potražnju za prirodnim plinom i energijom uopće normalno je da imamo određene gubitke, odnosno pad profita, ali će dugoročno gledajući potražnja za plinom i u Rusiji i inozemstvu također bez sumnje ponovno rasti”. Takva logika ruskog energetskog giganta nije bez temelja, pogotovo ako se već zna da su se cijene plina, ali i nafte, barem privremeno stabilizirale, a budućnosnice na spomenute energente također govore o pozitivnim očekivanjima i porastu vrijednosti ulaganja u energiju. Kada kriza prođe, trebat će ponovno zadovoljavati goleme potrebe Europe, Indije i Kine, a i niza drugih zemalja u razvoju. Rezanja i restrukturiranja samo će ojačati položaj kompanije u borbi za profitima budućnosti.

Činjenice

Niže dividende
Uprava Gazproma je zbog loših rezultata odlučila dioničarima na godišnjem skupu predložiti da utvrde dividende za 2008. od 0,37 rublji po dionici, što je sedam puta niže od razine iz predrecesijske 2007. godine. Dividende od 0,37 rublji po dionici iznosile bi pet posto neto dobiti tvrtke i bile ipak niže od prethodnog prijedloga od 1,28 rublji.

Lošiji rezultati
Ruski državni monopolist prošle je godine ostvario profit u vrijednosti od 31 milijarde dolara, dok su mu prihodi iznosili 161 milijardu dolara. Analitičari moskovske investicijske banke Trojka procjenjuju da će ruski monopolist u tekućoj godini imati prihode od 105 milijardi dolara, dok će mu prihodi iznositi oko 17 milijardi dolara.