Prije više od 40 godina gusta naftna mrlja zapljusnula je bijele pjeskovite plaže Santa Barbare i proširila se duž 65 kilometara obale južne Kalifonije. Katastrofa u Santa Barbari iz 1969. bila je rezultat eksplozije na morskoj platformi iz koje se izlilo 100.000 barela sirove nafte, ukupno gotovo 16 milijuna litara.

Bila je to prekretnica u ekspanziji naftne industrije koja je dovela do kraja bilo kakve ideje o postavljanju bušotina uz američku obalu i do stvaranja desetaka državnih i saveznih zakona o očuvanju okoliša. Hoće li se povijest ponoviti u Meksičkom zaljevu? Možda se čini tako. Tenzije su povišene otkako se naftna mrlja širi krhkim ekosustavom zaljevske obale i prijeti ribarstvu, uzgajivačima škampi, a možda čak i turizmu Floride. Tisućama ljudi uništen je način zarade za život. Čišćenje bi moglo potrajati godinama. Osim prosvjeda ispred tvrtke BP, u čijem je posjedu bušotina iz koje se izlijeva nafta, grupe za zaštitu okoliša zahtijevaju prestanak istraživanja podmorja u svrhu pronalaska nafte i potiču predsjednika Obamu da ponovno uspostavi moratorij na bušenje. Bijela kuća uvjerava da se neće izdavati nove dozvole za bušenje dok se ne utvrde uzroci ove nesreće. Međutim, kakve god bile posljedice izlijevanja u Deepwater Horizon brazdi za bušotine, koja se nalazi 80 kilometara od obale Louisiane, nije vjerojatno da će one ozbiljno omesti nastavak rada bušotina u Zaljevu. Zemlja treba naftu – i radna mjesta. Mnogo toga se promijenilo od 1969. godine. Potreba nacije za naftom se vinula u visine, podignuvši se za više od 35 posto u posljednja četiri desetljeća, a domaća proizvodnja je pala za trećinu. Uvoz nafte se udvostručio, pa tako sada Sjedinjene Američke Države kupuju više od 12 milijuna barela na dan od drugih zemalja, što zadovoljava oko dvije trećine državnih potreba. Politika se također promijenila. Republikanci žele potaknuti domaću proizvodnju nafte kako bi smanjili američku ovisnost o inozemnoj nafti. Važno pitanje na dnevnom redu demokrata je smanjenje ispuštanja ugljičnog dioksida koje uzrokuje globalno zatopljenje. Bijela kuća podržava kompromis kojim bi se proširilo državno istraživanje podmorja u zamjenu za republikansku podršku na području klimatske politike. Još je jedan razlog zašto će se bušenje vrlo vjerojatno nastaviti. Većina velikih novih otkrića leži duboko ispod svjetskih oceana, uključujući i Meksički zaljev. a naftne kompanije te su zalihe vrijedne stotine milijardi dolara. Meksički zaljev najbrže je rastući izvor nafte u Sjedinjenim Američkim Državama.

On čini trećinu domaće proizvodnje, odnosno 1,7 milijuna barela na dan, većinom iz dubokomorskog područja. Slična ekspanzija događa se diljem svijeta, najprimjetnije na brazilskoj obali, gdje su otkrivene milijarde barela naftnih rezervi. Velika otkrića tvrtke Anadarko Petroleum dogodila su se i uz obalu Gane i Sijera Leonea. Posljednje izlijevanje moglo bi imati isti snažni utjecaj na javni stav političara kao nesreća Exxon Valdeza iz 1989. godine kada je 257.000 barela nafte ispušteno u osjetljive vode aljaškog Prince William Sounda. Nakon tog izlijevanja tankerima su nametnute strože sigurnosne mjere, a vlasnici bušotina ili brodova postali su zakonski odgovorni za čišćenje zagađenog područja. No tankeri i dalje plove oceanima. “Ovo je potencijalna prekretnica što se tiče zagađivačkih katastrofa”, rekao je Wesley P. Warren iz Vijeća za zaštitu prirodnih izvora. “Ovo je poziv na buđenje kad govorimo o potrebi da zamijenimo naftu kao glavni izvor energije.” Međutim, razvoj vjerodostojne, jeftine i obilne alternative nafti trajat će desetljećima. SAD je i dalje najveći svjetski potrošač nafte. Čak i u usporedbi s brzorastućom Kinom, SAD troši dvostruko više nafte. Suočena s ovim izljevom nafte u Zaljevu, vlada će gotovo sigurno pooštriti nadzor i natjerati ovu granu industrije da promisli o svom pristupu sigurnosti u naporu da pomiri proizvodnju i zaštitu okoliša. “Još se nismo naučili nositi s izazovima energetskog razvoja”, rekao je Steve Cochran iz Fonda za zaštitu okoliša. “Pretpostavljamo da su mjere koje provodimo sigurne dok se ne dogodi katastrofa. U tome se vidi oholost čovječanstva.” No postoji li prihvatljiva alternativa? “Budućnost bez fosilnoga goriva nije nezamisliva, no desetljećima je daleko od nas”, na debatnom blogu “The Timesa” napisao je Samuel Thernstrom, suradnik na institutu American Enterprise. “U međuvremenu ne možemo izbušiti probleme kao balon, a bušotine i dalje imaju važnu ulogu.”

Jad Mouawad