Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

Ispašom do divovskog rasta

Autor: The New York Times
25. travanj 2011. u 22:00
Podijeli članak —

Ni jedna vrsta dinosaura nije bila poput sauropoda. Bile su to najveće kopnene životinje koje su proždirale sve oko sebe. Vrat im je bio znatno dulji od žirafinog, a rep gotovo jednako toliko dugačak. Znanstvenici se danas sve više bave istraživanjem neobičnih bioloških značajki zadivljujućih biljojeda mezozoika, naročito apatosaura (nekoć zvanih brontosaurima), brahiosaura i diplodoka. Kakva je to fiziologija pluća, srca i metabolizma najveće sauropode održala na životu čak 140 milijuna godina? Koliko su morali jesti da bi narasli od 4,6 do 46 metara i težili i do 70 tona?

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Usporedbe radi, slon da bi održao svoju težinu jede 18 sati dnevno. Jedna skupina njemačkih i švicarskih znanstvenika sedam je godina provela istražujući ta i mnoga druga pitanja. Revidirali su i nanovo analizirali otkrića mnogih drugih znanstvenika te ih ispitali putem novih pokusa. “Ispočetka smo izgradili priču o sauropodima”, kaže P. Martin Sander, paleontolog sa Sveučilišta u Bonnu i voditelj tima znanstvenika. “Istražujemo tjelesnu prednost sauropoda u odnosu prema drugim krupnim životinjama.” U njihovom se radu pojavilo očito objašnjenje: s obzirom na to da su svojim dugim vratom mogle dosegnuti što god su htjele, ove su divovske životinje proždirale goleme obroke. Kako su imali male glave u koje meljači ne bi stali, goleme zalogaje razgradili su im želučani sokovi. To je očito bio jedini učinkovit način da se sauropodi prehrane na odgovarajući način te da se razviju u čak 120 vrsta, počevši prije više od 200 milijuna godina. S vremenom su postali dominantni te na kraju izumrli prije 65 milijuna godina kao i ostali dinosauri osim letećih. Svoj su doprinos znanstvenici objavili u knjizi “Biology of the Sauropod Dinosaurs” (Biologija sauropoda), a Sander je jedan od njezinih urednika te gostujući kustos izložbe “Najveći svjetski dinosauri” koja će do 2. siječnja biti izložena u Prirodoslovnom muzeju na Manhattanu. Na izložbi će se prikazati model ženke mamenchisaura u stvarnoj veličini visok 18 metara, čije su fosilizirane kosti pronađene u Kini. Ova je vrsta našim planetom kročila prije 160 milijuna godina, a moguće je da se kretala u krdu. Bila je teška čak 12 metričkih tona te svakodnevno jela 522 kilograma bilja.

Ni jedna vrsta dinosaura nije bila poput sauropoda. Bile su to najveće kopnene životinje koje su proždirale sve oko sebe. Vrat im je bio znatno dulji od žirafinog, a rep gotovo jednako toliko dugačak. Znanstvenici se danas sve više bave istraživanjem neobičnih bioloških značajki zadivljujućih biljojeda mezozoika, naročito apatosaura (nekoć zvanih brontosaurima), brahiosaura i diplodoka. Kakva je to fiziologija pluća, srca i metabolizma najveće sauropode održala na životu čak 140 milijuna godina? Koliko su morali jesti da bi narasli od 4,6 do 46 metara i težili i do 70 tona?

Usporedbe radi, slon da bi održao svoju težinu jede 18 sati dnevno. Jedna skupina njemačkih i švicarskih znanstvenika sedam je godina provela istražujući ta i mnoga druga pitanja. Revidirali su i nanovo analizirali otkrića mnogih drugih znanstvenika te ih ispitali putem novih pokusa. “Ispočetka smo izgradili priču o sauropodima”, kaže P. Martin Sander, paleontolog sa Sveučilišta u Bonnu i voditelj tima znanstvenika. “Istražujemo tjelesnu prednost sauropoda u odnosu prema drugim krupnim životinjama.” U njihovom se radu pojavilo očito objašnjenje: s obzirom na to da su svojim dugim vratom mogle dosegnuti što god su htjele, ove su divovske životinje proždirale goleme obroke. Kako su imali male glave u koje meljači ne bi stali, goleme zalogaje razgradili su im želučani sokovi. To je očito bio jedini učinkovit način da se sauropodi prehrane na odgovarajući način te da se razviju u čak 120 vrsta, počevši prije više od 200 milijuna godina. S vremenom su postali dominantni te na kraju izumrli prije 65 milijuna godina kao i ostali dinosauri osim letećih. Svoj su doprinos znanstvenici objavili u knjizi “Biology of the Sauropod Dinosaurs” (Biologija sauropoda), a Sander je jedan od njezinih urednika te gostujući kustos izložbe “Najveći svjetski dinosauri” koja će do 2. siječnja biti izložena u Prirodoslovnom muzeju na Manhattanu. Na izložbi će se prikazati model ženke mamenchisaura u stvarnoj veličini visok 18 metara, čije su fosilizirane kosti pronađene u Kini. Ova je vrsta našim planetom kročila prije 160 milijuna godina, a moguće je da se kretala u krdu. Bila je teška čak 12 metričkih tona te svakodnevno jela 522 kilograma bilja.

Model ima vrat dug devet metara te malu lubanju, što vjerno ocrtava zapanjujuću fizionomiju i ponašanje sauropoda. Znanstvenici su se posebno bavili biološkim sastavom ovih drevnih divova. Sander kaže da je ovo bio jedan od rijetkih pothvata istraživanja dinosaura u kojem je sudjelovalo više biologa nego paleontologa. Sauropodi su u odnosu na cijelo tijelo imali duži vrat nego ijedna druga vrsta dinosaura.Sander i njegovi kolege smatraju da je za to zaslužan izostanak procesa žvakanja te reprodukcija putem polaganja jaja. S obzirom na to da hranu nisu žvakale, ovim životinjama nije trebala jaka čeljust i krupni zubi. Imali su tek sjekutiće sprijeda kojima su brstili i sjeckali bilje pa su im glave bile malene i lagane. Tako, naprimjer, afrički slon ima glavu tešku 454 kilograma, a mamenchisaurova glavila težila je tek 20 kilograma. Zbog malene glave vrat nije bio pod pritiskom pa se mogao izdužiti. No, unatoč laganoj glavi, za podupiranje vrata trebalo im je više kralježaka nego što ih imaju sisavci. Svi sisavci, čak i žirafe čiji vrat doseže i do 1,8 metara, nemaju više od sedam vratnih kralježaka, a vrat mamenchisaura imao je čak 19 laganih kostiju. Dužina vrata omogućila im je da brste na širokom području vegetacije stojeći na jednom mjestu.

Sauropodi bi mogli nadmašiti druge biljojede te s vremenom, kako je napisao jedan znanstvenik, “steći status divova”. Svojim su se divovskim rastom vjerojatno uspješno branili od grabežljivaca. Polaganjem jaja imali su veći broj potomaka te povećali šanse za preživljavanje vrste i otvorili prostor brojnim promjenama. U svojem su prvom izvješću Sander i Markus Clauss, stručnjak za dinosaure sa Sveučilišta u Zürichu, istaknuli da su sauropodi s vremenom razvili visok rast, dišni sustav srodan ptičjem te prilagodljiv metabolizam. Sander kaže da je razvoj dišnog sustava nalik ptičjem doveo do brojnih važnih promjena. “Da slon ima pluća nalik ptičjima, bio bi još veći”, pretpostavlja Sander. Clauss je istaknuo da su ove divovske životinje vjerojatno “rijedak primjer biljojeda koji su ostvarili brojne prednosti višim rastom”. Drugim riječima, što su bili veći, mogli su konzumirati više hrane. Clauss i Jürgen Hummel sa Sveučilišta u Bonnu proveli su pokuse s fermentacijom te procijenili da su ovi divovi jedan cjelodnevni obrok probavljali čak dva tjedna.Znanstvenici koji nisu sudjelovali u njihovom istraživanju smatraju da se radi o zapanjujućem otkriću. “Nisam siguran da su pogodili baš svaku postavku”, kaže paleontolog Peter Dodson sa Sveučilišta u Pennsylvaniji. “No, u svakom slučaju radi se o vrlo vrijednim spoznajama.”

John Noble Wilford




Autor: The New York Times
25. travanj 2011. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close