Todd Braver izlazi iz šatora. Prvi put u posljednja tri dana ne nosi ručni sat. “Zaboravio sam”, kaže. Mala je promjena koju ljudi na godišnjem odmoru primijete u svom ponašanju kad se opuste i izgube pojam o vremenu. No Bravera i njegovo društvo takve su promjene navele da se upitaju što se događa s našim mozgom?

Todd Braver, profesor psihologije na Sveučilištu u Washingtonu, jedan je od pet neuroznanstvenika koji su sudjelovali u ovom neobičnom putovanju. Proveli su tjedan dana u zabačenom predjelu na jugu Utaha, kampirali, planinarili i spuštali se kanuima niz rijeku San Juan. To je primitivno putovanje imalo sofisticiran cilj: shvatiti kako česta uporaba digitalnih uređaja i tehnologije uopće mijenja naš način mišljenja i ponašanja te kako se povlačenjem u prirodu učinak tehnologije može preokrenuti. Neki znanstvenici kažu da putovanje poput ovog teško može pružiti poman uvid. No organizator putovanja David Strayer, profesor psihologije sa Sveučilišta u Utahu, kaže da proučavanjem onoga što se događa kad se odmaknemo od raznih uređaja i odmorimo mozak, a ponajprije kakav utjecaj to ima na pamćenje i učenje, možemo doći do važnih znanstvenih spoznaja. “Pažnja je sveti gral”, kaže Strayer. “Sve ono čega smo svjesni, što upijamo, čega se sjećamo i što zaboravljamo ovisi o njoj.” Strayer tvrdi da bi pobliža spoznaja o pažnji pomogla u liječenju niza poremećaja, poput poremećaja pažnje, shizofrenije i depresije. Dodaje da pretjerana digitalna stimulacija na dnevnoj razini “može ljudima koji inače normalno funkcioniraju ugroziti psihičko zdravlje”. Istraživanje utjecaja čestoga korištenja tehnologije na mozak još je u povojima. Strayer smatra da je taj pothvat jednako važan kao i istraživanje učinka pretjerane konzumacije alkohola ili mesa. David Strayer i Paul Atchley (40), profesor sa Sveučilišta u Kanzasu koji proučava kompulzivnu uporabu mobilnih telefona u tinejdžera, smatraju da preplavljenost tehnologijom sprečava razvoj dubokih misli i izaziva tjeskobu te da odlazak u prirodu u tome može pomoći. Međutim, ima i skeptika – među njima je stručnjak za snimanje mozga Todd Braver (41), Steven Yantis (54), pročelnik Odsjeka za psihologiju i neuroznanost na Sveučilištu Johns Hopkins u Baltimoreu, koji proučava što se događa kad se ljudi prebacuju s jednog zadatka na drugi, te Art Kramer (57), profesor sa Sveučilišta u Illinoisu, koji proučava koliko fizička aktivnost utječe na neurološki sustav. U moderno je doba proučavanje pažnje postalo važna znanstvena tema.

Oni koji vjeruju da tehnologija ima negativan utjecaj tvrde da sila ulaznih podataka stvara osjećaj hitnosti koji utječe na sposobnost koncentracije. S time se Art Kramer ne slaže. “Mi kao akademici živimo od računala”, kaže. Na rijeci su skeptici razgovarali o tome kako proučavati koliki je utjecaj elektroničke pošte i drugih digitalnih ometala na manjak usredotočenosti. Istraživanja su pokazala da ljudi ostvaruju slabiji učinak kad više stvari rade odjednom. No ovi znanstvenici žele ustanoviti može li već samo očekivanje digitalne stimulacije omesti nečiju pažnju i koncentraciju. “Očekivanje elektroničke pošte okupira dobar dio našega radnog pamćenja”, kaže Yantis. Radno pamćenje neprocjenjiva je vrijednost mozga. “Ako je vaš opseg radnog pamćenja manji, imate manje prostora za pohranjivanje i povezivanje misli i manji kapacitet koji vam je potreban za zaključivanje”, kaže Kramer. U sljedećih je nekoliko dana grupa raspravljala o načinima mjerenja kemijskih spojeva koje mozak otpušta u krvotok. Jedan par razgovarao je o primjeni neuroekonomije, tj. mjerenja procjene mozga o važnosti informacija, kako bi objasnio kompulzivno pisanje poruka. Strayer kaže da grupa doživljava stupanj opuštenosti koji naziva “sindromom trećeg dana”, a čak i najveći skeptici među njima opisuju da se nešto zbiva u njihovim mozgovima što potvrđuje ovu znanstvenu raspravu, nešto što bi ljudima moglo pomoći u doba neprestane elektroničke buke. “Ako otkrijemo zašto su ljudi stalno iscrpljeni i zašto ne prepoznaju svoj kognitivni potencijal”, kaže Braver, “što možemo učiniti da se vratimo u stanje punog potencijala?” Čak i ako nisu otkrili kako je putovanje utjecalo na njihov mozak, znanstvenici spremno preporučuju odmor kao put do nesmetanog razmišljanja. Kad su se približili kraju putovanja, Kramer je otkrio jednu osobnu spoznaju: “Kolega mi kaže da postanem jako neljubazan kad upalim računalo tijekom sastanka. Ja obično kažem: Slušam te ja. A možda baš i ne slušam pažljivo. Trebam poraditi na tome da postanem više uključen.”

Matt Richtel